ŠESTI PRVOG

Ušao sam u ovaj dan vozeći skejt, sutra mi je slobodan dan pa smijem.

Kao i obično poslije skejta - osjećam se rasterećeno i mirno. Uradio sam nekoliko finih trikova i snimio još jedan klipić za radnju, eno mi ga na instagramu i fejsu. 

Nisam planirao ostati tako dugo, ali sam upao u borbu da trikom po imenu caballerial, jedna vrsta okreta za 360 stepeni. Nijedan nisam uspio okrenuti čitav u zraku, ali raduje me vidjeti da će i to biti uskoro, jer naučio sam, mislim, jedan fazon sa ramenima, nešto što sam prije radio sa čitavim rukama i zato ga i nisam nikada mogao. 

Sad samo da se odmorim i eto meni mog prvog trisikstija koji će biti zračni u punini; ispašće da se šprdam, ali ja svoju vjeru uistinu najviše ulažem u skejt, a ona mi vraća sa istinski čudesnim sposobnostima, ne za napredni svijet, ali za Sarajevo i Bosnu svakako. 

Kad bi naši ljudi imali više kulture i bontona, kad ih od malih nogu ne bi učili da je život dolina jada i svirala jauka, onda bi i ja za svoje skejtanje dobijao puno više lijepih riječi, a sada ih dobijam uglavnom umotane u opomenu i prijekor.

***

Ponekad, iz zabave, zamišljam priču u kojoj Bosna postaje prva država svijeta, svjetski šef takoreći, jer toliko je ona jaka u toj mojoj priči da nema više Amerikanaca i Rusa, niti ima ko šta da bira, niti bi izabrao drugu stranu sve kada bi i bila. 

Da nisam odlučio čvrsto spasiti svoj život napornog, a nevidljivog i nepriznatog književnog rada, možda bih se sada u tu ideju i otisnuo, jer čini mi se da nije loša.

Kao, nekom našem liku, neki njegov rođak, našao posao u Americi, u NASI, kao astronaut na simulacijama. 

Stvarno to tako i bude, ali na četrdeset dana, a četrdeset i prvog junak bude istinski lansiran, o čemu ne izvijesti niko nigdje, jer ekspedicija je to da ne bude znana, sa žrtvovanjem ljudskog života, naravno u svrhu profita, ovaj, hoću reći nauke. 

Izgubi se taj svemirski brodić negdje u bespućima vasione, pa izgubi i NASA vezi s njim, ali to ne bude nikome žao jer se svi sjećaju dobrog Bosanca, kako je po skidanju kacige jadan odmah hvatao da zapali, a što mu se dozvoljavalo poput neke posljednje želje. 

Eh, onda jednog dana, kad su ga pod novim projektima već svi i zaboravili, eto ti na Zemlju, pravo pred NASU, nekog novog svemirskog broda, nekog što mu niko i ništa ne može prići jer ima štit u obliku sfere, otporan svemu zemaljskom, a ma koliko to sve djelovalo iznenađujuće, ipak je vrhunac iznenađenju kad se otvore vrata NLO-a i iz njega izađe Bosanac, koji inače nije musliman ni Bošnjak, ali za ovu priliku maksuz pozdravi sa selam alejkum. 

Da skratim priču, taj moj junak,  potpomognut svojim vanzemaljskim saradnicima, ne osveti se nikome onako kako bi mogao - šta se ima svetiti kad je nedodirljiv - ali da preuzme vlast, najprije u Bosni, zatim i u cijelom svijetu, poslije čega ide najnovija komadima imperijalne historije čovječanstva, različita od svih prethodnih jer je bosanski imperijalizam merhametli kao i njegov idejni tvorac, ako je neko i stradao, to su sve bili nečasni bogataši, a sirotinja je otišla u plus od Južnog do Sjevernog pola. 

***

Ne znam šta bih pisao, i zapisujem to, pa se tako ipak ostvarujem spisatelj, takoreći pisac. 

To je velika prednost pisanja, što ono trpi doslovno sve, a velemajstori od svega mogu napraviti metafizičko pitanje, kao što je to činio Dostojevski. 

Ko zna, možda se i u moj spis nekako, nekim čudom, upiše neka metafizika? Ovako je baš i nema, ili ostaje nevidljiva. 

Fizike u mene ima koliko hoćeš, zbog čega mi je metafizika, to jest pismo, takvo kakvo je: kratkomisleno i obojeno trenutnim raspoloženjem.

Trenutno raspoloženje je ok, idem raditi sada, ali ne dam da me to obeshrabri, umjesto toga rad sam da pošamaram posao, da za dva sata uradim ono što neki na tom poslu rade po čitavu heftu, a zato što se previše druže u radu. 

I mene to ponekad uhvati, zapričamo se kolega Ado i ja, pa kad čovjek pogleda na sat čisto ne vjeruje da je već toliko vremena tu proveo, a ništa nije uradio. 

Sada ću stići prije njega pa ne može biti te opcije, a glavno je da odložim telefon, jer u suprotnom ovo bezvrijedno, ali za mene lično važno pisanje, moglo bi napraviti nepotrebne zastoje u radu. 

Kad to završim ići ću da kupim sebi kilu svinje u Merkatoru ako je bude. Nova godina je učinila svoje, a prethodni mjeseci, otkako je poskupilo, naučili su me da bolje upoznam razlike između prehrane napolju i kod kuće. Moje svinjske šniclice su vrh vrhova, a ja sam čovjek neobičan i po tome što me crveno meso smiruje - priča se da unosi nervozu. 

Nervoza je kad ga nema i zato čovjek koji je jede, taj treba kupiti sebi kilo svinje, pa nešto odmah u tavu, a nešto na konak u marinadu, jer ima i sutra dan. 

Čuo sam da u crvenom mesu postoje neki gliko-kurci koji liječe naš stomak, a velika je istina da uredna probava ima uticaja na radnu sposobnost, stomakobolja možda daje gospodsko bljedilo, ali ne dozvoljava čovjeku ni da zauzme pravi stav, ni da se čestito  skoncentriše. 

Prednost gicketine nije samo u jeftinoći, nego i u okusu - samo najbolje od krave po meni nadmašuje prasiliju u tome. 

Ipak, najveća mi je radost - južni vjetar. Pušim cigaru na prozoru pored radijatora i gledam snijeg kako kopni - divota. Slabost ledenog pokrivača izaziva građane da mu kažu šta o njemu misle, pa čitav dan trgom struže lopata, vrijedni ledolomci pecaju zaslužene pohvale, a ja odoh na posao bez dugih gaća. 

***

Na povratku iz grada sa velikom srećom konstatujem veliku propast ledenog pokrivača, koji neće dočekati jutro ako jugo nastavi puhati preko cijele noći. 

To sa sobom povlači i jednu  konsekvenscu čiji sam dio, a to je rano buđenje street skejtbordinga u gradu, koji ove zime nije ni stigao utonuti u zimski san, zahvaljujući Skate Sarajevo skejtaonici, u kojoj je i moje radno mjesto, tako da časove praznog hoda i zastoja popunjavam skejtingom, pa zato ove zime ne samo što nisam zahrđao, nego sam se kao skejter još i unaprijedio, izvršio egzekuciju koječega što sam prije mogao samo sanjati, kao taj full cab.

Da cijelu istinu kažem - mislim da će moj caballerial biti prelijep, jednom kad ga dovedem do savršenstva. Gledao sam snimak jučerašnjeg treninga i vidio promašaje od kojih sam se naježio - bože dragi pa ja ću to moći i preko uspravno okrenute kutije banana! 

Dok nisam zaboravio, da zapišem i atraktivnu djevojku s kojom sam se vozio tramvajem, a koja ima gornju usnu sličnu mojoj, na dva špica, pa sad ne znam jesu li to narcisoidnost i samoljublje, ali baš bi bilo zanimljivo vidjeti ako bi se poklopile tačno? 

I nos joj je sličan mom, a oči nisu, iste su boje, ali kod nje su mačkaste, moje su normala. Dopale su mi se i njene bijele ruke, sa noktima dugim u tamnoj crvenoj boji, slobodne od prstenja, kako vidjeh i od benova. 

Iako je sjedila i zimsku jaknicu sa macom nosila, primijetio sam da joj je struk veoma uzak, jer stegnula ga je remenom zlatne kopče - a joj moje bi šake to mogle obuhvatiti cijelo. 

Mislim da sam se i ja dopao njoj i da smo na svoj način komunicirali, više puta sam je uhvatio da me gleda, a i ona je mene, i poslije toga je bilo podignutih uglova usana s obje strane. 

Osim toga prekrstila je i noge za mene i došla svojom nogom između mojih, pa me kuckala i lijevo i desno, na moje uzbudljivo zadovoljstvo. 

Razmišljao sam da pitam za broj, ako ga dobijem odmah i za poljubac, da vidimo to sa usnama. 

Nisam to uradio iz bojazni da ne ispadnem seksualni manijak, a sad se mislim - šta i da jesam, kad ja to fakat nisam? Manijaci su oni koji vrhunac seksualnog uzbuđenja dožive od radnji koje suštinski nisu seksualne, a ja bih s tom djevojkom radio preko cijele godine baš ono što ostale životinje samo u jedno godišnje doba. 

Izašli smo na istoj stanici i dio puta išli zajedno. Visinom mi je taman za poljubac u čelo, a sva je nekakva malecna - malecna joj i vrckava guzičica, iznad koje mi se pričinjavalo da vidim lijin rep. 

Lijepo iskustvo, moram priznati. Ako opet sretnem lijepu djevojku, reći ću joj da se znamo, pa ćemo vidjeti jesam li joj ostao u sjećanju kao ona meni što hoće, jer ima betmen-usnu. Da je moja, dobila bi crni karmin, a i svaki drugi ludi za u kući, za ulicu joj je bolji ovaj od danas, kao neki blijedo rozi. 

Dokaz sam da ljubav na prvi pogled stvarno postoji, pa neka mi je toliko dosta od današnjeg dana.