Nova daska

 

Tek kupljena! Element "Section" 8.25

Nova daska

Poslije mjesec dana došlo je vrijeme za novu dasku. Mini Logo “Frame”, mislim treća ili četvrta što sam imao, kreknula je prije neku noć na trisiksti flipu, a kako je meni ipak skoro punih trideset i pet godina, ne ide da ne nabavim odmah novu. 

Kupovina daske nije mala investicija, sve što u tome zaista valja košta preko sto maraka, ali zato i vrijedi. Bolje drvo, bolje ljepilo, bolji pop i sve bolje, a ima nešto i u slikama koje su na daskama, nešto bez čega se može, ali je ljepše kad ga se ima.

Došao sam u skejt šop sa idejom da kupim Jart, ali kad sam vidio da je otišla “Classic” u 8.25 veličini, odlučio sam se za Elementov klasični model “Section”, koji je u igri već četvrt stoljeća. 

Nikada prije nisam imao Element dasku, a ono što sam mogao vidjeti na ovoj jako me se dojmilo, jer uska šara furnira, vidljiva na prvom sloju, svjedoči da to drvo dolazi sa sjevera Kanade, gdje je zima najduža i sezona rasta najkraća, od čega ispada najbolji, najjači furnir. Osim toga, baš ta “Section” nekada je bila predmet mojih vatrenih želja, a kako sada skejtam puno bolje nego tada, nekako ispada da sam je u pravi čas dobio, onda kad imam i mogućnost da koristim prednosti koje ta daska nudi. 

Ovaj put nisam htio čekati da stara daska pukne skroz, jer to se ponekad pretvori u to da po pet-šest puta doneseš na vožnju rezervnu dasku bez potrebe, i onda ne možeš opušteno skejtati jer svaki čas gledaš gdje ti je nova daska. Kad sam prebacio osovine i vidio svoj novi skejt učini mi se da nikad nisam imao bolji, i za jedan kratki trenutak bio sam potpuno sretan, kao čovjek koji zna šta mu je na ovom svijetu činiti, a ima i s čim. 

Jedva sam čekao da ga isprobam, što sam večeras i uradio. Došao sam s posla, odmorio koji sat i pošao oko pola jedanaest. Dok sam se vozio prema Akademiji razmišljao sam o tome šta ako je Element daska obično smeće? Teško bi mi palo da odmah pukne, što ne bi bio prvi put - jednom mi je pukla i na prvi potez, ali i to se dešava ponekad, jer koliko god daska bila čvrsta i dobra, mora pući ako se sa prevelikom snagom pogrešno sleti. 

Akademija je moje najdraže mjesto za skejtanje i jedno od najdražih mjesta u Sarajevu uopšteno, jer tu sam proveo puno vremena i svašta lijepo doživio, kao skejter i kao prodavač knjiga. Kao skejt spot Akademija se izdvaja po tome što ima najbolji flet i najbolje ledževe u gradu, i najmanje prolaznika, što je isto jako bitno. Noću nema baš puno svjetla i to je ono što neki skejteri smatraju manom, ali meni to nije loše, mrak otvara duhovne oči i pospješuje fantaziju. Tu dolazim vježbati kad god mogu i tako će biti sve dok nam ne izgrade bar jedan skejt park kako treba, a to bi moglo biti uskoro, do kraja iduće godine. 

Večeras sam skejtao sam i to je bilo baš ono što mi je trebalo. Da li zbog godina, da li zbog društvenih mreža, ili zbog nečeg trećeg, tek ne mogu više da se skoncentrišem baš jako na ono što radim ako sam u društvu. Bez jake koncentracije nema ni kvalitetnog skejtanja. 

Kao i sa svakom novom daskom ispočetka mi je trebalo malo vremena da se na nju naviknem, tako da je sešn počeo sa par udaraca u cjevanice, a to malo bola pomoglo je da u nastavku skejtanje bude bolje jer bol pali vatru u čovjeku.

Nakon što sam se zagrijao i upoznao sa svojim novim skejtom, bio sam spreman da se bacim na trik koji već neko vrijeme vježbam, a to je beksajd nouzslajd na ledžu, ali ne bilo kakav, već u stilu Dašauna Džordana. Beksajd nouzslajd je inače trik koji već dugo znam i mislim da je krajnje vrijeme napraviti od njega nešto što ako ništa liči na izvedbu vrhunskih majstora skejta. Mi u Sarajevu generalno imamo problem kod skejtanja ledževa (ledž = ivica) jer ne skačemo puno u vis prilikom nabacivanja, a tako se ne može slajdati ni grajndati dugo. Iz tog razloga ni moj bs nouzslajd nikada nije otišao na ravnoj ivici duže od tri metra, krajnje je vrijeme da se to produži. 

Da bi tako i bilo, potrebno je ići brže, što brže to bolje, i skočiti više, što više i  pasti na ivicu odozgo, a ne uhvatiti se za nju odozdo. Puno sam gledao kako to radi Dašaun, ili kako ga ja zovem Dašdan Džordan, i sad kad jurim prema ivici u glavi mi je filmić kako on to radi. Filmić u glavi neposredno pred izvedbu trika je sve, bar za mene, ako se najprije ne dogodi tu, neće onda biti ni na javi.

Prvih desetak pokušaja nisu bili dobri, ili bih promašio ivicu ili bih prstima spao s daske i tako zakočio slajd, ali poslije toga stvari su krenule da se razvijaju u željenom pravcu. Iz pokušaja u pokušaj išao sam sve brže i slajdao sve duže, pa ako i nije to sad baš kao Dašdan, nije vala ni kao stari Boki, onoliko koliko sam od prvog slabiji toliko sam od drugog jači, a to i jeste najvažnije, nadmašiti sebe samog. 

Akcija je prekinuta za trenutak kada je naišao M. Vidjelo se da je dokon i smoren, da traži nekoga kome bi malo govorio, a sve su prilike da je to htio puno jer mi je odmah stao na skejt, valjda da mu ne bih pobjegao, kao što često učinim kad mi neko stane govoriti usred skejtanja. Prije sam se u tim situacijama izvinjavao i objašnjavao ljudima da se ne smijem hladiti, ali kad sam vidio da bi se ta objašnjena mogla pretvoriti u nešto što se ponavlja i po pet-šest puta na noć, a bez ikakvog rezultata, počeo sam govoriti tako što samo nastavim skejtati, kao da ništa nije bilo, zbog čega su se određeni ljudi na mene i naljutili. 

Od M. sam saznao da je sutradan gej parada, nakon čega mi je počeo ponavljati identične priče koje su se u Sarajevu pojavile od prve gej parade. U tim pričama, koje sežu od onih koji paradu izričito podržavaju do onih koji joj se izričito protive, M. pokušava sjesti na obje stolice, te je jedan od onih kojima to kao ne smeta, ali im smeta što je blokiran grad i te gluposti. Oteo sam skejt i udaljio se nekih pedeset metara, gdje sam morao čekati nekih pet minuta dok M. ne ode. Bio sam malo ljut, jer ipak me je prekinuo i sjebao mi koncentraciju, na nekih pet minuta nisam bio sposoban misliti na svoj trik, nego samo na to kako je grad prepun debila kojima je oponašanje saopštavanja i oponašanje razgovaranja glavna zanimacija. 

S bijesom na M. počeo sam da se zalijećem još jače, i tu sam onda jednom i pao da valja, loše nabacio i proletio naglavačke, i da je M. u tom trenutku tu bio, onda bi me čuo tako da bi se u budućnosti pravio kao da me ne poznaje i ne vidi. 

Akcija je bila gotova jer udario sam se u koljeno, kuk, rebra i rame, sve po istim mjestima po kojima sam se izudarao ranije taj dan, kada sam pao s longborda. 

Večeras kontam opet, pa valjda ga večeras skinem.