Ako sam se ičega zasitio u ovoj Bosni, onda je to seljački nacionalizam. Bošnjački, hrvatski ili srpski, to je više potpuno svejedno, jer sva tri su podjednako nedostojanstvena i odvratna.
S vremena na vrijeme nacionalisti mi ipak uspiju privući pažnju, kao u ovo posljednjih par dana, koliko ima da traje hajka na Franju Šarčevića, urednika portala Prometej.ba. Ustvari ne mogu reći da su mi nacionalisti privukli pažnju, jer njih i ne gledam, nego sam Franjo, koji je moj dragi drug.
Za ljude koji bi o Franji htjeli znati više, evo mog pokušaja njegovog portreta.
Preskačem biografske podatke, koji se mogu naći lako, kao i fizički opis jer sam stavio fotku, pa odmah prelazim na karakter.
Mislim za Franju da je on jedan od rijetkih istinski natprosječno inteligentnih ljudi koje poznajem. Poznajem dosta njih koji tvrde da su to, ali od kojih nikada nisam osjetio ništa u tom smislu, a iz Franje to nekako bije, iz onih njegovih sivih očiju i posebno iz usta, odakle izlaze najracionalnije moguće rečenice, na svaku moguću temu.
Jedini je javni intelektualac koji ne posvećuje dotjerivanju baš ni najmanje pažnje. Čist i uredan uvijek, ali baš nikada na Franji nisam vidio ništa što bi mi otkrilo da se pred ogledalom zadržao duže. Kažu da je to znak najvećih pameti, ljudi koji su od prirode dobili na dar zrnce božanskog zlata (tj. razuma), pa ih zemaljsko ne uzbuđuje.
Zbog te prirodne darovitosti Franjino prvo zanimanje je matematika, i to ona doktorska, od koje običan čovjek ne razumije apsolutno ništa. Nauka uzvišena, ali i nedruštvena, a kako Franjo od prirode nije takav, to se od mladih godina interesovao i za humanističke nauke, pa se tako razvio i kao mislilac i pisac. On se u tome razvio lijepo, baš kako treba, ali u društvu naopako nasađenom, pa od te ljepote ima uglavnom samo probleme.
Ti problemi se odvijaju na način da Franjo nešto napiše, a onda to neki fašistoidni ljudi protumače kao Franjin fašizam prema njima, pa se silna prašina digne na internetu i nastanu najnoviji tekstovi za i protiv Franje.
Franjin grijeh kroz sve ove godine je taj što nije izabrao svoj nacionalizam, što javno dokazuje da je po društvo svaki podjednako loš. To je u današnjoj Bosni neoprostivo, ko god se digne protiv nacionalizma uopšteno bude doživljen na internetu kao da je probao izvršiti državni udar.
Po meni je Franjo u tome pravi heroj, ne samo zato što je tako smion, nego i zato što u svojim tekstovima ne krije kako više ne vjeruje u dogledni napredak bh. društva, a opet ne posustaje: to Franjo održava živim plamen prosvjetiteljskog humanizma u Bosni, koji se možda neće rasplamsati ni za sto godina, ali zbog raznih Franja se neće ni ugasiti, a rasplamsaće se nekad.
Moja ocjena Franje kao čovjeka jeste da je on naš bosanski Prometej, čija je tragedija u tome da mu društvo ne samo odbija, nego još i vodom polijeva vatru prosvjetljenja, za koju samo on zna kroz šta je sve prošao da im je donese.
Žao mi je Franje zbog toga, a još više ljudi koji se prime na priču da je Franjo neki zlikovac, čiji je krajnji cilj cijepanje Bosne. Prava je istina da na cijepanju Bosne rade nacionalisti, a Franjo na njenom spajanju, što je najlakše možda vidjeti po Franjinoj kolekciji skupljene ljage, jer on je jedan od onih koji su svojim trudom uspjeli dobiti sve domaće negativne nacionalističke epitete, sa svih strana.
Onda, Franjo je i otac dvoje sitne djece, pa sad nikako ne ide da bi takav jedan umni čovjek radio na cijepanju države u kojoj kani podići vlastitu djecu; Franjo ne bi cijepao, nego mijenjao na bolje.
Od roditeljstva dolazi i Franjin oštri komentar na fotku sarajevske gradonačelnice sa dječakom u vojnoj uniformi, s kojim mislim da se kao pisac zeznuo, jer ljudi nisu ni primjećivali dječaka, osmijeh gradonačelnice ima neku hipnotizersku moć i kupi svu pažnju sa svih fotki, pa bi i s ovom bilo isto da Franjo nije upro prstom u malog.
Za kraj ću reći i to da bih ja Franji sutra dao da zavede u Bosni autokratiju kao Tito, te da je to jedini čovjek kom bih dao tako nešto, a zbog onog božanskog zlata u njemu. To ovde ljudi ne znaju, da su ljudi poput Franje od prirode predodređeni da budu vladari, zato što njih uzbuđuje kreiranje velikih i funkcionalnih društvenih sistema, a ne laganje i varanje bez kraja i konca, čime se bave svi bh. političari bez obzira da li lagali desnim ili lijevim stilom.
Sve što sam napisao sušta je istina. Pozdrav za sve istinoljubive, ali i istraumirane ljude, kojima preporučujem da bježe ispod Franjinih krila što je prije moguće, jer to je trenutno najpreči put ka nekoj boljoj budućnosti, sa kompleksnijom organizacijom rada i puno većim parama, onim što nam svima u ovoj našoj Bosni zapravo najviše fali.
Nema komentara:
Objavi komentar