srijeda, 24. kolovoza 2022.

Skejt hodža

Skejt hodža

Ima u Sarajevu jedan dobar hodža. Po danu mestve, džube, ahmedija i tespih u ruci, ali jel pala noć idu DC tene, baggy pants, kačket i skejt pod noge. Neki mu to zamjeraju, vele da nije hodžinsko tako se odijevati, još manje plazati se po ulici, pa su ga neki zbog toga prijavljivali i ulemi, ali je stav uleme po pitanju skejtbordinga jasan - ne piše nigdje da je zabranjeno, a sa druge strane u svim Svetim spisima postoje rečenice koje bi se, uz malo dobre volje, mogle shvatiti kao da su napisane za ohrabrenje skejterima maksuz, obećavajući u slučaju pogibije nagrade koje kvalitetom daleko nadilaze sve na ovom svijetu. 
Skejt hodža nema svoje džamije, izdržava se pisanjem zapisa, što na ovom sihirli vaktu, kad je zapis potreban svakom, nije loš posao. pogotovo ne za Skejt hodžu, čiji su zapisi na glasu kao veoma efikasni.
Jedino što bi se Skejt hodži donekle moglo zamjeriti jeste što kad se sve popiše i podvuče, ispada da zapise piše deset posto zarad toga da plaća račune, a devedeset posto da bi kupovao skejt opremu. Mami ona njega toliko da lako sklizne i u rasipništvo. Kad mu uđe u kuću čovjek nepripremljen, pa vidi gdje se po zidovima miješaju zlaćane levhe sa šarenim daskama, a po policama učeni ćitabi sa skejt magazinima, ostane u nedoumici gdje je ušao - u hodžinu ordinaciju ili u skejt šop?
U ljetno vrijeme, kad se Bosni vraćaju njene nebrojene i po svem svijetu rasturene ptice selice, a posebno u dane SFF-a, kad i najmirniji duhovi lako zabrazde u život izvan svih ćitaba, Skejt hodža ima pune ruke posla. Od jutra do mraka s pisaljkom u ruci sjedi on podvijenih nogu i piše. 
Pisati zapise našem svijetu nije lako. Od dva glavna problema, ljudi koji Skejt hodži nepozvani daju savjete i ljudi koji idu na to da za zapis plate nikako ili manje, uspio je Skejt hodža riješiti jedan. Uveo je pravilo plaćanja unaprijed, pa sad kad ga kakav mrak ljudski upita zašto mu piše iz malog, a ne iz velikog ćitaba, ili zašto piše unazad, lakše mu bude. Kako mi se povjerio jedanput, ako se od krađe i zaštitio pred narodom, nije pred familijom i prijateljima, od kojih mu neki dolaze tako često da pobuđuju sumnju kako se bave prodajom njegove nafake, ali neka im bude.
Neki dan zvoni telefon, kad ono Skejt hodža. Kaže došao mu autobus ljudi iz Hrvatske, naručili tristo zapisa, a sinoć radio fifti-fifti na piramidi ispred parlamenta i osjetio da mu je daska kao malkice kreknula, izvana kreka nema ali nešto joj je bilo, izgubila je pop. Od mene traži veliku uslugu da dođem kod njega i ponesem desetak daski u rasponu od 8.0 do 8.5, i uz to malo osovina, ležajeva, točkova, tena i svega, u jedan sat kad mu je pauza.
To nije prvi put da Skejt hodža traži ovu uslugu. Otkako je ljeto počelo i s njime navala turista zove on i jednom sedmično, a ja mu idem sa velikim zadovoljstvom jer na kraju uvijek bude daska i za mene. 
Sa sandukom na leđima zakucao sam na vrata luksuzne starogradske Skejt hodžine kuće tačno u jedan. Otvorila mi je njegova hanuma, koju drugačije i ne zovu nego Skejtovnica, i rekla prigušenim glasom da idem pravo na sprat, da me hodža čeka. 
Prolazeći kroz one koji čekaju hodžu kroz glavu mi prođe da će se i načekati, jer u sanduku nosim najnoviju kolekciju. Neki od njih, koji čekaju duže, pobunili su se kad su me vidjeli kako sam pošao preko reda uz basamake, upitaše glasno što se zbiva i tko je gospodin u zelenim pantalonama, ali umiri ih Skejtovnica, sa riječima da je u sanduku posebna hartija na koju se moćni zapisi pišu. Za mnom u sobu uđe i ona, zajauka na Skejt hodžu da požuri što više može, ali je on istjera iz sobe pod prijetnjom da će neće više pisati nikako ako ga bude iznervirala. Umirio se tek kad sam otvorio kovčeg, iz kog bljesnuše srebrene i zlatne daske, novi Jart i Plan B modeli. 
Da poštuje Skejtovnicu iako je tjera pokazao je Skejt hodža s tim što ovaj put nije gledao ništa, već je odmah upitao:

"Koliko?"
"Šta?"
"Sve."

Htio sam mu dati neki popust, ali nije htio. Pare izvadi iz jednog posebnog ćitaba, unutar kog je bila isječena kocka i u njoj smotuljci. Uzeo je jedan, izbrojao i platio kao da plaća kafu. "Biraj dasku", reče.


Nema komentara:

Objavi komentar

SARAJEVO XVII STOLJEĆA ILI NAJNAPREDNIJI GRAD OSMANSKE EVROPE - PRVI DIO

Veduta Sarajeva XVII stoljeće, nepoznati autor privatna kolekcija N. V. Glavića 1. Krajem sedamnaestog vijeka Sarajevo je predst...

Linkovi na postove