Jednog aktera nove komedije, Fehima, opisao sam juče, a sada prelazim na njegovog devet godina mlađeg brata Kasima.
S tim u vezi zapisujem jedno opažanje iz života: ljudi gube prijatelje kad imaju minimalnu platu, možda čak i više i lakše nego kad su skejteri i pisci.
To je zato što ljudi sa minimalnom platom ne mogu isfinansirati ono što je “normalno” druženje danas, pa ma koliko naši ljudi bili merhametli, svakom dosadi plaćanje za drugog - pitanje je trenutka kada će se početi na to žaliti, a onda će priča doći do osobe koje se tiče i ona će se osjetiti uvrijeđeno i poniženo, pa neće više htjeti da se druži.
Za muškarce koji su u takvim radnim odnosima, ako se nisu oženili u vrijeme kad čovjek više vjeruje nego što zna, to znači i nemogućnost pronalaska partnerice - ono što polazi za takvim može biti svakakvo, samo ne i pametno, sve iole pametne žene su materijalizmu sklone i kao takve se klone muškaraca koji moraju odrezati od nogavica da bi zakrpili dupe.
Ovo važno opažanje treba imati na umu i za komediju - moji su likovi ljudi časni i pošteni, ali siromašni i zato ne mogu ispuniti više ono što se smatra normalnim.
Kasim, zvani Kale, ima trideset šest godina, dakle devet manje od brata, što je dovoljno da opravda njegovu veliku različitost, mada je i samo bratstvo dovoljno da opravda to.
On nije bio dobar u školi, u čemu ima zasluge i Fehimove, koji je završio fakultet kad je Kale upisao sportsku gimnaziju, pa kako Fehim sa fakultetom nije zaradio marke, kako je svaku marku zaradio fizičkim radom, to je i Kale zaključio da se studiranje ne isplati, pa nije ni studirao - upisao Dif po želji bratovoj i godinu dana išao na fakultet na kafu, to je sve.
Kale je ono što se na engleskom zove fitness freak. Svaki dan je u teretani i to mu je glavna tema u životu. Kale pokušava zarađivati kao personalni trener, ali ga jebe to što nema dobrog certifikata, pa je to ujedno i njegov glavni motiv, zašto toliko želi novac - da uplati neki EU certifikat što se vadi u Zagrebu, poslije kog će moći uzimati između 80 i 100 KM po treningu.
On je ujedno i predstavnik “moderne” klase u Bosni, što će reći da je čovjek bolno površan, ali kako uz to ima dobru dušu i dobar odgoj, nije zao ni mrvice, zbog čega je simpatičan beskrajno.
Puno priča o vježbama i o hrani, koja je drugi razlog zbog koje želi novac - vjeruje da bi uz pravu hranu i prave suplemente mogao u do titule Mister Olimpija, što bi možda moglo odgovarati za njegovom monolog (“Ti samo pobijedi i nemoj više nikada nastupiti što se mene tiče, samo daj meni godinu dana da jedem i treniram pravilno i smatraj svoj život riješenim.”)
Toliko o njemu za sada. Ne želim pretjerati sa biografijom jer želim da ni likovi govore slobodno, pa i nepredvidivo. Prija to piscu kad piše.
***
Treći lik, lik komšije sa sprata, ima 41 godinu, a zove se Slaviša Ćuk, ali ga svi zovu Perkan, po Peri Žderi iz Popaja.
On je rastao najprije uz Fehima kao njegov mlađi brat, a kasnije, kad se rodio Kasim, poprimio je odlike srednjeg brata, s kojima se vremenom sasvim orodio.
Od škole ima Žiš, odakle dobro poznaje mangupluk, ali sam to nije, sam je veoma dobroćudan, kao i svi ljudi koji žive život rješavanja prirodnih potreba bez pretjerane filozofije.
Trenutno je na birou, gdje prima naknadu pošto je prije toga radio sedam godina u Bingu.
***
Sinoćnja vožnja je imala svoju cijenu, pukla su najmanje dva lagera, ali neka su. Jebala ih kaldrma, ali i ja sam kaldrmu.
***
Nema komentara:
Objavi komentar