Poslije napornog radnog dana čovjeka ništa ne opusti tako dobro kao jedan ili dva sata skejtanja. U zavisnosti od raspoloženja, skejtati se može u rasponu od polako i mekano do brzo i žestoko.
Što se mene tiče, volim oba stila. Volim kad poklopim kakav moćan flip u sporini, a sa druge strane kikflip u velikoj brzini, to je nešto što zaslužuje latinsko ime i upis u službene medicinske knjige. Spori stil skejta je bolji kad je skejter umoran, a brzi kad je ljut.
Večerašnji sešn započeo je kao spori. Otkako sam iskusio gipsove po rukama čini mi se da sam se malo opametio. Ne dopuštam više da me savlada uzbuđenje što počinje najzabavniji dio dana i ne krećem odmah iz sve snage. Puštam samog sebe da se polako zagrijavam, najprije se malo provozam, okrenem skejt koji put na podu, pa tek onda krećem sa skokovima.
Sam skok na skejtu zove se "oli" (eng. ollie), pa ga tako zovu svi skejteri svijeta. Pošto nema sumnje da će skejt kultura u idućih nekoliko godina dosta narasti, posebno kad se izgrade profesionalni skejt parkovi, nije na odmet naučiti o skejtu ponešto već sada. Oli je najbolji početak tog naprednijeg, kulturnijeg i boljeg skejterskog znanja.
Moj oli umije biti dobar, ponekad odem s njim dosta visoko i osjetim na trenutak da letim, ali to nije tako uvijek i zato ga još uvijek treniram svoj, preskačem kutije i gajbe. Večeras nisam uspio zbaviti nijedno od to dvoje, ali sinoć sam preskakao kutiju od banana, pa nisam imao problema da je zamišljam.
Primijetio sam da me takva, vidljiva a nepostojeća, čini neustrašivim, pa nisam bacao samo oli, nego i vanentije. Vanejti, to je okret od pola kruga u zraku, a ima ih osam vrsta, od kojih sa četiri baratam dovoljno dobro da se usuđujem ići s njima i preko prepreka.
Navanejtisao sam se da valja, nešto mi se radili baš oni, a ispostavilo se da nisam pogriješio što sam slijedio osjećaj, jer palo ih je nekoliko tako dobrih da sam se osjetio. Posebno jedan helfkeb, koji je otišao tako visoko i tako odmjereno da sam se pri doskoku osjetio kao da sam pao s neba.
Da je samo taj jedan takav helfkeb bio, bila bi to dobra noć, ali tek tu sam se raspucao što se kaže. Moć tog helfkeba bila je u tome što sam dobio veliko samopouzdanje, neophodno za uvezivanje linija od po četiri-pet trikova, što jeste moj sadašnji stil vožnje.
Večeras su pale neke furiozne linije, zbog kojih se sešn protegao na sat vremena duže nego što je planirano. Šta ćeš kad krene, teško je tada stati. Najviše me se dojmila linija u kojoj sam izveo moćan flip preko nepostojeće kutije, zatim jedan još moćniji 360 flip, na šarafe naravno, a sve sam zaključio dugačkim kruked grajndom, s kojim bih se zabio u ljubavni par da se nisam pop out. Za trenutak sam se osjećao kao car svijeta, pa nisam mogao izdržati da ne probam još i hardflip, koji sam promašio, ali nema to veze.
Bio je to dobar sešn, koji mi je omogućio da se poslije puno najedem i lako zaspim.
Jedino mi žao što nisam više knjige pročitao, što me savladalo san poslije samo par strana, ali ne može sve da se stigne.
Nema komentara:
Objavi komentar