Rimska vaza iz 82. g. pne.
2.
Rimska osvajanja Bosne i Hercegovine nisu išla tako brzo. Premda u civilizacijskom i tehnološkom zaostatku, Iliri su odolijevali zahvaljujući većoj većoj izdržljivosti i gerilskom ratovanju odolijevali punih šezdeset godina, od 229. do 168. godine, kada je osnovana rimska provincija Ilirik. Ustanci su bili česti i poslije toga, Iliri koji su se povukli u planine silazili su radi pljačke rimskih kolonija, a u historiji je ostalo upamćeno ime ilirskog vojskovođe Batona, koji je posljednji poveo neuspješan rat protiv osvajača, od 6. do 9. godine.
U drugom stoljeću pne. kao glavno mjesto bh. skejt scene spominje se Mostar (lat. Mostarum). Tu je osnovana rimska kolonija u kojoj je postojala škola za civilizaciju ilirskih plemena, koji usvajaju nove, ali zadržavaju i stare običaje, među kojima i kulturu skejtanja. Na prostoru današnjeg Mepasovog šoping centra nalazio se skejterski kampus, u kom su bili jedan otvoreni i jedan zatvoreni skejt park.
Zapis iz 107. pne. svjedoči da je te godine u Mostaru održano skejt prvenstvo Ilirije u disciplinama strit (lat. via), pul (lat. lacus), te gejm of skejt (lat. skaetum ludum). Pobjednik u pulu bio je Olivije od Šume, stritu Gaj Valerije Vukojebinski, a u gejmu Aurelije Međed. Poslije toga su sva trojica poslana u Rim da predstave svoju vještinu pred članovima senata. Demonstracija je održana ispred Venerinog hrama, gdje je G. V. Vukojebinski slomio vrat prilikom skoka sa dvanaest stepenica na ulazu u hram. Olivije od Šume i Aurelije Međed postaju građani Rima gdje zajedno osnivaju kompaniju “Šumski međed skejtbords” (Silva ursi skaetum), ali priča o pogibiji Vukojebinskog učinila je svoje, te njih dvojicu nalazimo dvije godine poslije na spisku robova po sniženoj cijeni sa Livijeve pijace.
Zahvaljujući spisima Kornelijusa, ostao nam je detaljan opis ilirskog skejtera iz doba Rimske republike.
Kako Kornelijus veli, među skejterima skoro nikako nema debelih, a ima puno mršavih. Za razliku od prosječnih rimskih građana koji nose toge, skejteri se odijevaju u široke pantalone od konoplje i pamučne dukserice sa velikim kapuljačama, ispod kojih je često glava povezana u maramu, sa čvorom na čelu. Na nogama nose zatvorenu obuću od deblje kože, pojačanu sa strana dodatnim slojevima, a ukoliko imaju ključeve nose ih na široj platnenoj traci koja se zove ki-čejn, ne oko vrata kako je predviđeno, već tako što ključ stave u džep, a traku ostave da visi napolju.
Daske su im od drveta, najčešće od javora oborenog na višim nadmorskim visinama, što se vidi po manjoj širini godova koji svjedoče kraću sezonu rasta i daju veću čvrstoću. Imaju savijen rep i ravan nos, po čemu možemo zaključiti da flip trikovi u antičko doba nisu bili toliko razvijeni. Gornja površina daske je hrapava, a donja obično ukrašena slikom. Preovladavaju skejterski i motivi smrti sa kosom, koji simboliziraju opasnost što je skejtanje nosi sa sobom.
Osovine su bronzane, iz dva dijela, baze i same osovine, između kojih su dijelovi od kuhanog kaučuka koji omogućuju bolje manevrisanje i veću stabilnost. Točkovi su bronzani, naravno bez kugličnih ležajeva i obloženi tvrdim kaučukom.
85. godine pne u Iliriku dolazi do atentata na vojskovođu Marka Argentusa, kog nepoznati ubica, mirno prolazeći na skejtu, iznenada smrtno pogađa kopljem na ulici, pa je tako ovaj događaj upamćen i kao preteča modernog drive by ataka. Kao odgovor republike uslijedila je velika represija na Ilire. Skejtanje postaje zabranjeno pod prijetnjom rada na galijama, a skejterski kampus u Mostaru pretvoren u konjušnicu. Potisnuta skejt scena povlači se u nepristupačne krajeve, u planine, gdje egzistira u otežanim uslovima jer Rimljani, pod sumnjom da će ga upotrijebiti za skejtove, brane Ilirima kupovinu kaučuka. Iz tog vremena ostala je pjesma nepoznatog vojnika, koja na jednom mjestu kaže:
Strašna šuma dušu mi prlja,
Na dnu dna, na lišću bez sna
Ležim, da zaspim ne mogu
Jer negdje zlokobno skejt zvrlja.
Zabrana skejta u Iliriku ostaće na snazi skoro puno stoljeće, sve do pojave vojskovođe Batona, čiji će ustanak od 6. do 9. godine dovesti do konačnog sloma ilirskih autonomnih težnji, ali uz neke ustupke, s kojima će biti uključeni u carstvo kao punopravni članovi. Jedan od tih ustupaka bilo je skidanje zabrane sa skejtbordinga, koji je u svijesti ilirskog čovjeka usađen kao najsnažniji element njegovog sopstvenog ja. Sam Baton, kog je zarobio budući rimski car Tiberije, biva odveden kao zarobljenik u Ravenu, gdje ostatak života provodi držeći školu skejta.
Poslije ovog događaja obnovljen je skejt kamp u Mostaru, gdje je 10. godine, nakon 95 godina zabrane, organizovano prvo otvoreno prvenstvo Ilirika u skejtanju, koje je upamćeno po mnogobrojnim povredama takmičara, od kojih je čak sedmero završilo sa smrtnim ishodom. Uzrok tome nalazi se u zabrani, jer u šumskim uslovima došlo je do opšteg pada vještine, tako da su hrabri skejteri izlijetali iz rampi na sve moguće načine osim kako treba i valja.
Prvih godina poslije skidanja zabrane dolazi do masovne izgradnje skejt parkova širom Ilirika. Trebinjijum, Konjicum, Sarajevum, Tuzlarum, Bijeljinum, Banjalukum, Haćbijum samo su neka od mjesta koja su dobila tada skejt park. Poučeni mostarskim iskustvom, novi skejt parkovi grade se uz manje nagibe elemenata, a uvodi se i obavezna upotreba mjedenih kaciga, što se povoljno odražava na broj povrijeđenih, posebno teško povrijeđenih, dok smrtni ishodi iščezavaju u potpunosti.
Osim u parkovima, skejt scena se sve više razvija i na ulicama. Via Liscus u Mostaru postaje mjesto susreta skejtera iz čitavog Ilirika, koji tu dolaze u potrazi za sponzorima. U to vrijeme postoji nekoliko skejt manufaktura, od kojih svaka ima svoj tim. Najpoznatija manufaktura iz tog vremena je "Bones" iz Mostara, koja je napravila preteču skejt filmova na način da je upošljavala pisce, zadužene da prisustvuju skejt sešnima njihovog tima i opisuju ih linearno, uz zanemarivanje padova i neuspjelih pokušaja, tako da su u konačnici nastajale knjižice koje kad se čitaju stvaraju u glavi skejt film.
Najpoznatiji od tih književnih filmova je Bonesov "Potraga za životinjskom bradom", prvi koji je uveo klasični plot u ovu vrstu književnosti. U njemu se opisuje grupa protagonista, uličnih skejtera koji u potrazi za podesnim mjestima stižu do Rima i na kraju skejtaju u Koloseumu, gdje ih na velikoj rampi ganjaju bikovi, lavovi, hijene i krokodili. Zvijezda filma ujedno je i najbolji skejter tog vremena, Horacije Mostarski, poznatiji pod nadimkom Leteći Horacije, čija će slava narasti toliko da će mu u Mostaru posvetiti nekoliko javnih mozaika, od kojih nam do danas nažalost nije ostao nijedan.
Dvadesete godine Alipašinije Stariji iz Sarajeva uvodi inovacije u obliku i načinu konstrukcije daske koje će uskoro biti prihvaćene širom Rimskog carstva. Osniva kompaniju "Alipašinijum skejtbords" i od tada kreće veliki uspon skejta u Sarajevu, koji će ga kroz tri godine učiniti carskom prijestolnicom tog plemenitog sporta.
Nema komentara:
Objavi komentar