Obećah danas aktualniji post, pa evo da probam pisati tako od jutra.
Prvo što želim komentarisati jesu ovi naši vjernici što za boga dragoga nisu odustali od činjenja nijedne nevaljalštine, nego su ih još sve počeli činiti u njegovo ime, pa kad nevaljalština ne prođe oni na to daju zajedljive komentare, u kojima se zna spomenuti i kazna božja.
Ukoliko kazna božja postoji i u kakvom morbidnom ljudskom obliku kao što je pakao, onda je ti ljudi zarade malo više svaki put kad se pozovu na boga.
No oni sami nisu duhoviti ljudi i brine ih to koliko i lanjski snijeg, a ja se stalno pitam da li oni s time svjesno varaju ili stvarno misle da je bogu ugodno gledati njihovo mrcvarenje nedužnih i nevinih ljudi?
Možda sam malodušan, ali čini mi se da je prvi slučaj puno češći nego drugi, da je Bosna i Hercegovina neznabožačka zemlja u svom najvećem dijelu, da ljudi uopšte ne vjeruju u svete priče, a jedini razlog što ih toliko pričaju jeste što su u stalnoj potrazi za lakovjernim i naivnim, za onima koje je prevariti najlakše.
***
Vrijeme je opet divno, pravo skejtersko, pa me to remeti kod obavljanja radnih zadataka.
Trebam dodatnu lovu da popravim auto, zatim i da ga registrujem, zbog čega moram ubrzati sa čitanjem “Zoologije ahordata”, nad kojom imam zadatak najprije obilježiti, a kasnije i popraviti greške.
Da bi takav posao bio odrađen kvalitetno, bitno je da čovjek ne radi previše po jednom danu, jer u tome je ključno opaziti svako slovo u riječi, što umor blokira.
Moje veliko čitalačko preimućstvo jeste što se mogu koncentrisati na tekst bez obzira na neposrednu okolinu. Buka televizora, brbljavi ljudi, oštri zvukovi izvana - ništa me to ne može pomjeriti iz fokusa onda kad nešto odlučim pročitati, pa čak ni ljudi koji mi priđu sasvim blizu i obraćaju mi se direktno; morao sam to naučiti, inače bi bogatstvo mog čitalačkog iskustva bilo puno skromnije.
Ono na šta nisam imun jesu moje vlastite misli, koje se uvaljuju svake sekunde i remete moje upoznavanje ahordata - čitam o dupljarima, u glavi vidim skejt, doslovno je tako.
***
Idem i večeras probati onaj moćni trik od sinoć. Štedio sam se danas, a imam i voska - Bože i ti pomozi malo, pa da se i to desi, konačno, u historiji, da neko od Sarajlija radi tako flip bs noseslide na visoku ivicu kao da je iz Njemačke.
Ali najprije još jedna runda rada, ima da ga sredim samo tako, dobiće od mene za sat koliko od drugih za dva dana!
***
Nismo uspjeli skejtati kod Akademije jer policija je obustavila akciju. Dosadni su više s tim izlaženjem u susret čuvarima Akademije likovnih umjetnosti, mi skejtamo faktički na ulici i oni nemaju pravo braniti nam to, a hajde što brane nama odraslim, ali djeci što brane nije uredu, grad Sarajevo nije obezbijedio skejterima ništa, za četrdeset godina skejta u Sarajevu uvijek su skejteri sami sve pravili, uz pomoć rijetkih sponzora.
Sešn je bio na Skenderiji u prolazu i to je bilo kako treba, skejtalo se oko dva sata i palo je puno trikova na maloj ivici, koja mi je sada baš po volji. Izdvajam kao trik večeri 5-0 grajnd, koji sam na kraju razvlačio kao 50-50 i to je bio baš dobar osjećaj.
Jebiga, na kraju i ovo ispade skejterski blog. A čitao sam danas malo i historiju Arapa, koja je vrlo zanimljiva.
Evo nešto neobično iz te knjige: od svih semitskih naroda, oni koji su to ponajmanje, ili nikako, jesu Jevreji, što se vidi po nosu.
Moram priznati da od noseva znam jedino grčki, ali eto ispade po ovoj knjizi da antisemitizam nije najtačnije izabrano ime da označi mržnju spram Jevreja, ali mu zbog toga nije izostao uspjeh, svi znaju šta je to.
Dopalo mi se kako autor objašnjava da se na Arapskom poluotoku moglo živjeti samo na uskom pojasu zemlje između pustinje i mora, gdje opet nije bilo mnogo toga da se čini u slobodno vrijeme, ono što je moglo napučilo bi taj uski pojas, koji bi zatim ejakulirao u kako ga autor zove plodni polumjesec, gdje žive Arapi koji imaju vode, Sirija i to.
Još mi se dopalo i što mi je razjasnio bolje geografiju Arabije, za koju sam i prije znao da nije sve sami pijesak u dinama, da ima i stjenovitog tla kolko ti bog hoće, a sad to znam tačno gdje je šta.
Radujem se upoznavanju sa Arapima na ovaj način, jer ovako će mi sigurno omiliti, već malo i jesu, zato što su sačuvali veoma bitna evropska znanja u trenucima kada ih je sama Evropa nastojala uništiti, pa bih u ja ostao uskraćen za mnoga djela grčka i latinska, što bi bila truba.
Nema komentara:
Objavi komentar