Kad god me zakači radna subota razbolim se već u petak naveče, od izrazito lošeg raspoloženja, koje se nerijetko uzdigne do žarke želje za nekim bliskim, što uvijek završi u osjećanju da mi je jedini drug u tom smislu gospodin Bog, te da bih se trebao okrenuti teologiji.
Biće da me baš jako zabolilo što su mi djeca juče slomila Penny, što su poslije samo tako zbrisala i probala se izvući. U mojoj ludoj glavi stvari često nisu tako jednostavne, one su opterećene simbolizmom, koji na mene vrši baš snažan uticaj.
Sada se plašim: nije li mi to išaret od mog jedinog intimusa,
da sam ponovo pošao u guzicu po med,
isti kurac u tom smislu
da su književnost i skejt?
Postoje svjedočanstva da sam ga počeo drkati na Lepu Brenu još 1989. godine, dakle sa samo dvanaest mjeseci, a ma koliko želio kasnije u životu da doživim i sve ono što je u južnoslavenski imaginarij unio spot za pjesmu “Robinja”, ipak je najčešće, da ne kažem uvijek do sada, završavalo sa dvije numere, najprije: “Hej, Boki, Boki, tako ti Allaha, dovešću te Boki do prosjačkog štapa”, nakon čega počinje underworld život, Brena i Džej, ono Brenino nemilosrdno: “Bolje čuvaj i to snage malo, ako ti je do života stalo.”
To često radi i jedan Majstor, iz jedne predivne knjige - vidi da trenutno ništa ne ide i umjesto da se rasrdi, kao ja, on samo nešto pojede i legi, umiri se - čuva život za bolje sutra.
To sad i ja trebam učiniti. Ok, nemam Penny, ali noge su tu, a one su ipak glavne. Onda, tu su i sarajevske nizbrdice, na kojima i moj obični skejt, sa točkovima 58, juri tako da pretičem auto eškole i one čije je P ganc novo. Running up the hill, rolling downhill, to je ono što ću raditi.
Trčanje je inače veoma uzbudljivo, samo ako nije za nekim ili nečim. Kad se čovjek zatrči, kad uhvati brzine, dobije mogućnost da se na neko vrijeme, na nekoliko sekundi, do tridesetak, kreće skačući, a to je onda zapravo više leteći.
Na posljednjem takvom skoku pod noge turiti skejt, u zraku naravno, pa upasti s njim u oštar nagib, odmah u punu brzinu, to jeste nešto, bar u ovom Sarajevu, gdje ako ne osmisliš sam sebi tako nešto, onda toga neće ni biti, već samo ono što se u ovom gradu pretežno nudi, a to su stvari fejk ili gej, pa izvoli pokusati tu dolčevitu, nauživaj se kao kakva zunzara.
***
Možda mi je gospodin Bog slomio skejt da se ne bih razbolio na ovim teškim minusima? Jurnjava, downhill posebno, od toga se guta ledeni zrak tako brzo da se čovjek ishladi do sisa.
***
Još tri sata do kraja smjene i radne sedmice.
Provodim ga u blagoj rastrzanosti između posla i skejta, pa ni na jednom terenu nisam baš uspješan.
Mislim da bih trebao obavijestiti klijenticu da mi treba još vremena za lekturu, ako ne želi da je posljednjih tridesetak strana loše pregledano.
Ukoliko i vama treba takvih usluga, lektorskih i korektorskih, moja je cijena veoma povoljna, a usluga kvalitetna.
***
Danas sam saznao da je umro advokat Aleksandar Saša Remić, inače moj najbolji školski drug i generalno jedan od najduhovitijih ljudi koje sam poznavao.
U gimnaziji je bio odličan i pomalo nestašan, a na fakultetu se uozbiljio - mislim samo u pristupu radu, ovako se zajebavao uvijek - pa je tako postao vrstan pravnik i advokat.
Sale je bio čovjek istinski pravdoljubiv, a samo jedne prilike se požalio na pravnike koje ne zanima pravda u cjelini, već samo pravnička karijera.
Inače se nije žalio nikad, i kada mi je prošle godine pričao o bolesti koju je dobio, učinio je to na onaj svoj pomalo šeretski, a pomalo mangupski način, tako da u mojoj glavi stvar jeste bila ozbiljna, ali to tek poslije, kad odradimo sve što treba i kad budemo stari.
Iza Saleta su ostali supruga Anja i sin im Sergej.
Puno me potresla ova vijest. Iako su nam životi pošli u različitim smjerovima iza gimnazije, susreti što smo ih imali uvijek su bili ispunjeni smijehom i nekom posebnom radošću, nekom što nam je samo mogu dati oni ljudi koje volimo zbog njihovog karaktera.
Ne volim ove situacije nikako. Sad mi je vijest još tako nova da sam u nevjerici, tek ću se poslije rastužiti kako treba.
Mislio sam ići neki krug skejtom, ali ne mogu. Dragi moj Sale, neka ti plemenita duša počiva u miru, a ja ću te sačuvati u svim tvojim oblicima, dok ne dođe momenat da ponovo prohakujemo zajedno. Do tada ću gledati da se družim sa Sergejom, u kom se može biti nađe ista ona božanska čestica zlata kao kod tebe.
Kakva kurčina od dana!
Nema komentara:
Objavi komentar