Nadam se da ću jednog dana postati profesionalni pisac, jer tada će moja velika mana, da izjutra prvo mislim na književnost, postati moja velika vrlina. Do tada je tako kako je - ljudi ne poštuju pisce, sama riječ pisac kod nas ponajviše služi za sprdnju.
Izbacujem od danas da prije posla idem na kafu. Hoću jednu obavezu manje i hoću da ne budem lik koji ne može bez kafe. Nisam je popio i stvarno se ne osjećam nimalo lošije zbog toga, zapravo sam nekako mirniji. Višak vremena iskoristio sam da izmazim Bibušku, koji je odmah počeo jako zijevati - on će sada nastaviti gdje sam ja stao.
***
Nisam danas stigao pisati, bio sam vrijedan na drugi način, očistio sam radnju da valja, posebno pod, poslije čega je bio session sedam skejtera i jednog skuteraša.
Dobar session bi, cijepali smo ga da valja.
***
Nikako da sjednem za pismo danas, a neka i nisam, jer tri sam sata vozio skejt, a i pive sam poslije pio i s ljudima se družio. Sarajevo je mali grad i u njemu lako sretneš prijatelje i poznanike - mnogi od nas očito isto radimo.
Pitao me kod izlaska jedan čovjek nešto što me nikad niko nije pitao, a to je gdje se svrstavam politički - lijevo, desno ili u centar?
Nisam prije znao da ima i centar, mislio sam da postoje samo lijevo i desno, pa sam zato rekao da pripadam centru. Pričao mi je nešto poslije toga, a ja sam ga gledao u oči i mislio o Ukletom Skejteru, o svojoj skejt aveti.
Kao - došao u Sarajevo neki skejter i sve je bilo uredu dok ga jedne prilike nije probala zaustaviti policija, jer je taj skejter nad policajcom izvršio tzv. hippy jump - pustio da mu skejt prođe kroz noge, a sam ga preskočio tako da mu penisom skide šapku i mudima načini slide preko ćelave glave, nakon čega kreću komplikacije i hajka.
Neka toliko bude za danas. Gladan sam i jedva čekam da se objedem kao Gargantua, bez obzira što je kasno.
Nema komentara:
Objavi komentar