Evo me na početku drugog spisateljskog mjeseca, a u godini 2025, koja je za mene krenula odlično - rekao sam da ću probati u njoj svaki dan pisati i voziti skejt, što sam zasad uspio.
Nisam se probudio mamuran, ali jesam sjajno raspoložen; zaključujem da mogu popiti dvije-tri deci pelina bez problema, pa mi drago; ne treba piti pive, jedna ledena kad je vani vruće, to je tome mjera, a ovako treba piti žestoko.
Mislim i da bih trebao početi cugati u kafeu Čegevara, koji je fino uređen, ima dobre goste, dva pelinkovca da biraš, hoćeš li podrumastiju Marasku ili klasični Badel, a ima i sok Kuća prirode, hladni od jagode bih popio, čini mi se, i da sam na samrti. A sve to uz ekstra povoljnu cijenu, sve je jeftinije bar po marku nego drugdje, a nije birtija i rupa i penzioneri i narodnjaci.
***
Izložio sam novu robu i pročitao još jedno poglavlje historije Arapa, pa sad malo i da pisnem.
Prvo što želim reći jeste da počinjem sumnjati kako mi je jedan dugoročno postavljeni cilj ipak postao ostvaren, a to je da sam fizički postao otporniji i jači.
Kažem to jer kako vidim, izgleda da ipak mogu živjeti kako živim iz dana u dan, to jest osjećam se snažno i kao da bih mogao, kao da ću i večeras voziti skejt.
Sinoć sam išao na Penny jer sam prednost dao cugi, pa večeras to ne trebam uraditi, nego trebam otići vježbati svoje trikove, sačekati dvadeset i tri sata da dosadni čuvar s Akademije ode kući i onda zaganjati neku ozbiljniju liniju, ako ne to onda - halfcab krux.
Ne znam zašto to nisam već do sada uradio, kad mi je to dvoje odavno potaman i može u sintezu?
***
Solo sam u radnji, pa moram prekidati pismo jer dolaze dragi ljudi, pripadnici skejt kulture.
Bili su mi Toma i Miša, donijeli Monstere svih okusa, koji se u Skate Sarajevo dijele džabe već godinu dana, za naše vrijedne sportiste.
Nego, da kažem i nešto o Arapima.
Ranije sam nekako za njih vjerovao da imaju samo pustinju, samo kamen i pijesak, uz poneku malu oazu mjestimice, pa sam otuda mislio i da je to glavni razlog što su se na tom podneblju rodili čitavi sistemi šupljih priča što se danas nazivaju velikim religijama; sirotinja što može zamisliti, lokomotiva ne može povući, kaže stara poslovica, pa sam i ja mislio da se trebalo roditi u pustinji i čitavog života štediti vodu, pa da se u glavi rode slike raja što nekako sliči ovoj našoj Bosni, po kojoj teku žive vode, na koje kad padne sunce život buja tako da to ni naši ultra štetni političari ne mogu uništiti.
Sada znam malo bolje Arapski poluotok, kolijevku semitskih naroda i kultura, koja neće biti baš sasvim bez vode - ima je ponegdje i sasvim dovoljno, recimo u nekim dijelovima Jemena.
Zasad mogu reći da imaju dvije vrste Arapa, nomadski beduini-pustinjaci su jedni i oni su pretežno na sjeveru, a sjedilački su na jugu, u onom uskom pojasu između vode i mora, gdje se jedino i može živjeti tako.
***
Nisam uspio pisati o Arapima više jer me poremetio posao, a htio sam svašta zanimljivo da vam napišem, pa tako možda u još nečijem srcu probudim ljubav za Arabiju i semitske narode, koji postaju u Bosni sve omraženiji što nam više u turizam dolaze.
Evo još samo nešto zabavno: antička Evropa je smatrala Arabiju zemljom blagostanja i izobilja, a zahvaljujući vještini arapskih trgovaca da sve što prodaju, dakle osim domaćih još i proizvode skupljene po Aziji i Africi, prikažu kao svoje domaće; dio te fascinacije sa raznoraznim arapskim ublehama preživio je u Evropi do danas, a posebno u Bosni, gdje većina stanovništva jednostavno nije u položaju kritički posmatrati svijet.
Bilo bi mi pametno da legnem spavati što prije večeras, ne bi bilo šteta ni u deset, ali ipak želim izaći i probati nove točkove, jer kupio sam ih danas, moj rođendanski poklon za ponedeljak.
Možda me skejt i digne sada? Ne bi bilo prvi put, da izađem slomljen i nikakav, kakav sam sad, pa da mi od skejta dođe ona neka čudna snaga, s kojom onda možeš voziti nekoliko sati iz sve snage.
***
Ne znam tačno ko je rekao motus vita est, kretanje je život, ali dok je tako dugo ostalo upamćeno, znači da je u svim vremenima bilo ljudi koji tako misle.
I ja tako mislim, i ne volim što sam kao čovjek zašarafljen za ovo i ono mjesto, što moram ostavljati sate i sate i na jednom te istom mjestu.
Zato u svoje slobodno vrijeme, usitnjeno i razruđeno kao kakav arhipelag, nastojim ne biti lijen, nego gaziti taj skejt i tako živjeti jedan potpuno drugi život od onog koji se odvija kada se u mjestu stoji.
U tom mom drugom, slobodno mogu reći boljem životu, ciljevi su potpuno drugačiji nego u ovom zašarafljenom, jer dok zašarafljeni gleda na zaradu, moj skejterski život sav je sazdan od “ja hoću” i ispitivanja mogu li, a ono što je u tome ekstra jest što porazi nisu manje uzbudljivi od pobjeda, samo ako si pravi skejter, što se ne da poraziti bez borbe do iznemoglosti, poslije koje te na par sati nekako boli kurac i da umreš, a ne što nisi uradio glupi trik.
A poslije, kako se krene vraćati snaga, ma čim deset posto baterije napuni pravi skejter se već pridiže u postelji na laktove i misli kako nije to još gotovo, nego ima dana za megdana, doće cica na kolica.
Večeras je subota, njena posljednja dva sata u kojoj će se dječica razići kući, a ono što ostane, to će se razliti u nekolike kafane u gradu, pa će ljudi piti, točeno pivo veliko i malo, crno i bijelo vino, te žestoka pića svih vrsta, ne bi li im se bar tako opustili malo živci i raspirio duh.
Razumijem ih i ne osuđujem, ima tu i ljubavnih misli dosta, da nekažem kako na dnu svakog alkoholnog mora leži ljubavno dno, ali ipak biram za sebe večeras nešto drugo, biram svoj 8.375 skejt, svoju dragu Dropin dasku bliznakinju, na kojoj me boli stojko gdje joj je glava, gdje guzica, jer nema toga blizanka daska, ona je kao da je izašla iz ogledala i ja se time koristim kao kakav lik što ulazi u ogledalo.
Jest, ljudi se kurče tako što piju skupa pića u kafani, pokazuju prestiž preko pića od 10+ maraka, a u tom smislu ni moje maslo nije za Ramazana, jer izgubio sam samo milimetar od točkova starih, a kupio sam sebi jebene nano-kjubikse, uveo u Bosnu poliuretan kakav ona nikada prije nije vidjela - jebenu Dragon formulu, što je sastavljao lično Powell i samo on to i zna napraviti, i samo ja to u cijeloj Bosni imam.
Moj je skejt jebeni Rols Rojs. Kostur iz groba da izađe ne bi meni ništa uradio, osim što bi mi zbrisao na tom mom čudu, što je meni kao beduinu deva - kao što beduini više vole da se o njima priča kao o narodu deve, tako i ja najviše volim kad se o meni priča kao o čovjeku skejta.
***
Da se nisam nafurao tako kako jesam u prethodnom dijelu, vjerovatno ne bih ni otišao skejtati, već bih samo tako umorno sjedio i poslije se kanio ko zna koliko da izvedem Bibolinđu u zasluženu šetnju, a koju on voli kao ja skejt.
Moram priznati da nisam bio najsamopouzdaniji kada sam danas kupovao Dragon formulu. Čudni oblik i čudna tekstura točkova, u kombinaciji sa najvišom cijenom, nije mi od toga bilo danas baš najbolje, zapao sam u malodušnost i pomislio da sam prokletnik što hoće hljeba preko pogače, poslije čega sam razmišljao o tome kako sam u životu daleko dogurao: tek mi je trideset sedam, a već imam najbolji skejt u gradu!
U toj malodušnosti sam počeo vjerovati i da će me kazna stići u dvije rate, najprije odmah - tako što će se ispostaviti da Dragon formula točkovi i Film osovine ne valjaju kurcu - još mi nove oso, a što ne možeš saznati bez da im ostaviš tragove s kojima normalan čovjek neće ni pitati za zamjenu ili povrat novca.
Drugio dio kazne doći će u vidu sramnog žongliranja za jebenu hranu, hefta ili dvije za razmišljanje da sam sjebao dvije stoje na nepoznatu opremu, a bez ijedne preporuke sa neke relevantne strane.
Tako sam mislio u malodušnosti, ali onda sam, najzad, stao na jebenu dasku i pogurao se, i u tom jednom jedinom poguru odgurnuo od sebe svu duševnu bijedu koja me je bila zadesila, otisnuvši se u potezu u bolji život.
Da skratim - Powell nano cubics, Dragon formula, to su najbolji točkovi ikad koje sam probao, a to ne kažem samo po osjećaju, nego najprije po tome kako sam skejtao večeras - volio bih da sam se mogao gledati večeras, jer ovo je mislim moj prvi sešn u karijeri da mi je ollie sve vrijeme bio odličan, perfektan, onoliki koliko želim, a što se odrazilo na trikove, na ivici pogotovo.
Istina, čipao sam novu dasku, oštetio je, i nisam sletio vrhunski trik iako sam tri puta stajao na rep nije mi se dalo do kraja ispeglati s njim, ali svejedno je bio opasan sešn.
Eto tek se sat sjetih da nisam halfcab krux ni probao na kraju, iako su mi oboje bili perfektni.
Zato sutra spavam malo duže prije planine.
A sada će u mojoj kući da se desi gargantuovski prizor, zaključno s tufahijom od dunje iz slastičarne Palma.
Zar nisam pravi hadžija?
Nema komentara:
Objavi komentar