DVADESET PETI TREĆEG

Uzeo sam danas slobodan dan. Termin sastanka je u jedan, pa mi se to preklapalo sa poslom. 

Sinoć sam se bio smirio, ali sam jutros ustao pun nemira. 

Primijetio sam da me ulazak na socijalne mreže uznemirio još više, valjda jer me podsjetio da sam u društvu gdje umjetnost ne budi veliko interesovanje. 

Ono što mi se u ovome dopada jest što sam se ikako usplahirio kao pisac, jer bio sam nekako izgubio cijelu vjeru da ću ponovo dobiti priliku u pozorištu, pa sam se uspio s tim i pomiriti, objasniti sebi da je bh. produkcija manja od njene proizvodnje dramskih pisaca, tako da mogu biti sretan - mnogi tu priliku neće dobiti nikad. 

Onda, ma koliko to bilo žalosno, razumijem i te klanove u pozorištu - tako je teško napraviti jednu predstavu, dovoljno je da samo jedan učesnik ili učesnica krenu zajebavati, pa da se cijeli proces pretvori u pakao i noćnu moru. 

Bilo je toga i oko Mirne Bosne, na trenutke nisam mogao vjerovati čemu prisustvujem i htio sam samo da prestane, i po cijenu da nikada ne napravim pozorišni  prodor.

Ljudi koji su se jedni s drugim navikli raditi, oni ne vole novih partnera, koji jesu mačak u vreći, pa onda se oni svi drže kao jedan organizam, koji se međusobno gura i preporučuje, u šta spada i ogovaranje i klevetanje konkurencije, za koju uz najveću ljubaznost imaju onda pogrešno navođenje, pijesak u oči, dezinformacije i te stvari - ne znaš ba šta te snašlo! 

Po svoj prilici ja sam čovjek izrazito emotivan na prvom, a izrazito neuravnotežen na drugom mjestu; zato i mogu pisati zanimljivo, jer načelo kontrasta, potrebno efektu začudnosti, moja je priroda; proza je moja domovina i materijalna baza, divna proza čije rođenje ne ovisi ni o kome drugom osim o samom piscu; pozorište je duhovna nadgradnja, bez koje pravi pisac može; to znači da se trebam opustiti i iznijeti danas svoju ideju, a ne čekati da druga strana kaže sve, pa onda da smišljam; to je i spletkaroški, pa neka spletkari ko je nepošten, a ja ću istresti svoj prijedlog kao mačka iz vreće - prepoznaće obrazovni stranci da to nije kakav bilo mačak, već pravi onaj Begemot. 

A ako oni to neće, ako hoće umjesto toga nekog pisca-depresivca, čiji je dijapazon od sivog do crnjaka, za kog ja stvarno ne znam po kom to ćitabu, naučnom il’ vjerskom, ima pravo na javne pozornice, s kojih onda ubija u pojam uglavnom sebe sama, jer drugi to ne žele vidjeti ni znati, ako oni hoće tog pisca takvog, e onda kod mene nema šta, nego njima tada treba neko od mojih kolegica ili kolega čija bi se karijera mogla staviti pod jedan naslov - Prilozi za smetlište historije.

Kiša pada, ne može se skejtati, ali može se zato Bibcu obući kabanica, pa gledati njega kako skakuće po lokvama kao mali čupavi skejt. 

Danas idem vidjeti i Sergeja, pa šta me više i briga za književnost, koju na kraju krajeva i rasturam - svjedoci ste vi koji pratite blog. 

I o vama ponekad razmišljam. Ko ste vi i da li je među vama moja potencijalna draga, ili bar moje potencijalne mecene, neko ko je tako bogat da je već iscijedio svu slast iz kupovine stvarčina, pa valja naći nove načine za enormnu, zaluđujuću novčanu potrošnju?

***

Toliko me obuzelo ovo sve da sam na trenutak zaboravio kako prekosutra imam još jedan dramski sastanak. Juče mi je tražen i broj, da ga proslijede jednom filmskom režiseru, pa eto i to, ko će mu ga znati šta nosi?

Pa i da se ispostavi, kao i uvijek, da je sve to samo zamajavanje, samo besmisleno sastančenje i prazno maštanje - drugim riječima da svaki od tih poziva nosi sa sobom glavić - opet ću na kraju skupiti lijepu i smiješnu kitu glavićica, koja će zatim ostati da miri sa stranica mojih anala do kraja svijeta, svjedočeći da je na svijetu bio pisac iz tisućljetne zemlje Bosne, koji nije znao šta je to writers block, koji je pišući slobodno o svemu stvorio prvi klasični roman svijeta iz trećeg milenija Nove ere. 

***

Dobro je kad čovjek ustane rano, pa od samog buđenja krene razmišljati i zanositi se. 

Uzeo sam slobodan dan za ovo, otići ću i da se ošišam sada, pa taman i da ubijem ovaj sat što moram čekati. 

Ne smijem otvoriti sinopsis jer ću ga htjeti cijelog promijeniti, sad kad je za promjene kasno. 

Meni je ovo golem trenutak, pa ako ću ga i popušiti, imam priliku da učinim to sa stilom, ne gubeći dostojanstvo. 

Zato ne samo ošišati, nego i obrijati, i parfem staviti, neka je preko zoom-a; osjetim ja. 

Biceka za to sve zaboli karmin, on se valja po mom krevetu sa takvom bezbrižnošću da se uz njega i ja mislim - ma nek’ sam ja dobar dogfather i nek’ sam zaštitnik bebača, a to za pisca - lijep je hobi, jeftin a izdašan, kadar zapaliti dušu jače od svakog pića ili droge. 

***

Sa velikim duševnim mirom i zadovoljstvom objavljujem da je poslovni sastanak prošao odlično. 

Onaj strah, da ima neko ko me kleveće, ispostavio se kao potpuno bezrazložan - stranci su tražili da se prvo malo predstavim, a kada sam to učinio, ostali su veoma zadovoljni.

Uopšteno govoreći, sada imam dojam da su vrlo zainteresirani za ovaj rad, koji bih radio sa drugom Tahirom, koji je šef činjeničnog stanja u predmetu datom; trud i rad od prethodnih dana su se na taj način isplatili - hvala Bogu.

Poslije sam išao vidjeti Sergeja, ali odvela mi ga nana, tako da sam popio pivo s Ružom i Anjom, sklopivši im usput i neke stoliće. 

Možda poslije probam ponovo da ga vidim. Ošišao sam se na kratko, zanima me hoće li poznati svog Boa. A i trebam koju sergejevsku pusu, da mi duša ponovo procvjeta. 

***

Jedna od stvari o kojima moram povesti računa idućih dana jest vrijeme. 

Posao se može uraditi brzo, brzi rat ne donosi uspjeh samo na bojnom, nego i na spisateljskom polju. 

Sljedeći korak jest dorada kostura u skladu sa Tahirovim uputama, koji je u tom poslu sjajan. Na tome bi se moglo poraditi malo i večeras, pred spavanje, a ako ne to, onda malo čitati materijale, kako bih bolje upio atmosferu događaja. 

I pola stranice arapske historije na kraju, koja me i dalje jako zanima, ali se nema kad.

Zbog svega toga će i blog vjerovatno morati postati drugačiji, ali šta ima veze, promjena nije loša, a i neka se i to vidi u ovom XXI vijeku, neka ljudi znaju da je u druženju s Muzama ponajmanje zadovoljstva. 

Moram paziti i da me novi posao ne poremeti u fiskulturnim aktivnostima, jer one su mi potrebne ne samo kao čovjeku, nego kao i piscu - pisac mora praviti odmak od svoga djela, a to nije lako, jest samo ako skejtaš.

Zato mislim da i sada trebam to uraditi, otići jedan sat na spot i restartovati se za noćni rad.

***

Kiša je sjebala večerašnje skejtanje, ali nekoliko kapi neće smetati da se odsurfa jedan krug. 

Mislio sam da je skejt moja budućnost, to što sam se zaposlio u vezi s njim shvatio sam kao božju volju da me se spasi od književnosti, ali sad sam opet promijenio mišljenje, pa mislim da je božja volja bila to na neke tri godine otprilike, poslije čega mi se valja vratiti svojoj dami, svojoj vjernoj i u ljubavi neprolaznoj književnosti. 

Premda sam se na skejtu divno furao i stekao velike simpatije kod svijeta mlađeg, ipak je u cjelini pobijedila činjenica da je Bosna još uvijek izrazito nerazvijena zemlja u skejterskom smislu, zbog čega ni mi kao šop ne možemo lagodno živjeti, mora kokuzna varijanta. 

Radeći u skejt šopu dao sam sve od sebe, pa mi nije to prošlo ni neprimijećeno, ali svejedno džaba kad Bosna skejtove ne troši - jedan čovjek troši pare vlastite da bi ta radnja ikako radila, pa da samo nije izašao zakon, bila bi nam plata i manja od ove koja je sad, tako da šuti, pusti, dobro je kako je moglo. 

Naravno da sam skejtu dao i svoju književnost, ali mi on to nije mogao vratiti, publike za takvu vrstu književnosti Bosna još uvijek ne može dati, a što mene onda jest puno patilo, do nivoa da se osjećam kao zarobljen u luđačkoj košulji. 

Sad znam da se to dvoje mora rastaviti, raščlaniti, da književnost mora biti na teme druge, a skejt treba polako da blijedi, do granice u kom ga neće biti manje nego sad, ali ću ja o njemu manje pričati. 

Anja mi je dala pun ceker kafe, kojom su je zatrpali poslije Sašine smrti, pa se i s tim cekerom osjećam čudno, nekako kao da mi je Sale to dao. 

***

Pao je mali krug, do Čengić Vile i nazad. Tek sada sam osjetio da sam se i danas umorio jako, volja za push mi je nikakva. 

Pio sam i glupu pivu danas, koja jest pravi napitak za umrtvljavanje, pa tako mi i treba kad pijem pića s estrogenom, dobra za razviti ginekomastiju. 

***

Boga pitaj na šta ovaj spis kao cjelina liči. Nema šta nije u njega stalo, pa valjda ima i momenata dobrih, valjda je malo i zanimljivo. 

Meni prija i pomaže pisati ove stvari,  činjenica da sam postao kvantitativna mašina kadar je zadovoljiti moju potrebu za književničkom posebnošću - uistinu ne znam drugog da radi ovo isto. 

Ne kažem da nema, ali nisam ni vidio, samo kod sebe sama.