U mojoj spisateljskoj karijeri bilo je ljudi koji su tražili da ih učim kreativnom pisanju, i ja sam ih učio.
Među njima, oni koji su imali talenta odustajali su veoma brzo, uglavnom zbog onih koji nisu imali talenta, pa stoga igrali ulogu đaka-profesora, koje niko ništa ne mora pitati da bi svima odgovarali. Kasnije, kada sam se sjećao tih događaja, kako ljudi svašta lupetaju kad glume pisce i uz to se još i krevelje, postalo mi je smiješno.
Jedna od stvari kojima sam pokušavao naučiti “učenike” jeste da provjeravaju svoje priče, jesu li pune ili šuplje, na način da ih ukratko prepričaju. Sve priče koje imaju pravi sadržaj mogu se prepričati tako, a one koje nemaju ne mogu. I sada mislim da je taj prosti alat jako dobar i koristim se njime dosta. Zapravo sam ovaj post i započeo da pokažem kako to izgleda, te da jednim udarcem ubijem dvije muhe - i provjera aktualnog rada, i novi post.
Prije nego pređem na demonstraciju, želim pozdraviti svoje nove čitatelje iz Srbije i Hrvatske, kojih ima sada malo više nego prije, a to je posljedica što sam objavljivao postove na raznim fb stranicama iz te dvije zemlje. Divne sam poruke dobio i od jednih i od drugih, pa to sada smatram svojom malom velikom pobjedom. To sam htio biti otpočetka, tačka koja spaja ono što politika razdvaja, pa mi drago vidjeti da to i jesam, bar malo.
Dakle, sada ću vam prvi puta napisati konkretnije nešto o seriji na kojoj radim, a koju sam vam do sada dosta spominjao, ali nikada precizno i jasno. Ima pisaca koji nikada nikome ne pričaju na čemu rade jer se boje da će im neko ukrasti ideju i unovčiti je basnoslovno prije njih samih. Ja tog straha nemam jer imam zakon o autorskim pravima u malom prstu, a i ovo je Bosna, najrealnija opcija u tom smislu je da nećeš unovčiti ništa.
Radni naslov moje serije glasi “Hamo, Pipa i ostala ekipa”. Osmišljena je kao humoristička serija, sa epizodama od pola sata (ili 45 minuta), čiji je glavni tok priča o dva brata u pokušajima da se obogate. Ta vam je priča o braći vjerovatno poznata iz britanske serije “Mućke”, a odatle sam je i ja uzeo.
Da ne bih previše ličio ni na svoj primarni uzor, ni na najpopularniji “LZB”, kao trećeg lika uz burazere Hamu i Pipu, dao sam im da imaju još nanu Aišu, a svi oni žive na mom Alipašinu, gdje je smještena i glavnina radnje.
Pored njih troje, tu je još cijela galerija stalnih likova: Tiho, Zijo, Maja, Nina, Bera, Alma, Kristina…
Zborno mjesto svih njih je kafić “Maskarada”, kog drže Tiho i Maja. Biće i epizodnih uloga, kako koja zatreba idejama koje se jave u nastavku serijala.
U prvoj epizodi Hamo dobija priliku da jeftini kupi sto skupih parfema. Nema pare da kupi, pa munta Pipu da mu posudi, ali Pipa ne da jer ide na večeru sa Kristinom.
Zato Hamo obrlati Aišu da mu ona da, a to će se nani isplatiti isti dan, jer Hamina prilika, takva kakvom je predstavlja, stvarno je dobra, zicer što se kaže.
Da kažem i to kako sam za parfem izabrao Kuros, jer želim da mi serija bude popularna na široko, pa trebam takvih graničnih bezobrazluka.
Dok Hamo odlazi po parfeme, Pipa ide da se šiša. U dijalogu između frizerke i Pipe spomene se i ono što će s parfemima biti poslije, ali na način neupadljiv, tako da gledateljstvo može na to zaboraviti i sjetiti se kad momenat dođe.
S obzirom da ih je kupio veoma jeftino, Hamo ima dobru cijenu, pa sve kupuje imućni Zijo, vidjevši u tome istu šansu kao Hamo, koji od te trgovine prolazi odlično, a s njim i Aiša, koja također dobije puno, dovoljno za zadovoljstvo, ali ipak ne kao Hamo.
Pipa ih zatiče kako dijele lovu i to mu ne bude pravo, utoliko manje što osjeća da je propustio priliku, ali ima i on načina da se ugradi - išao od Zije posuditi košulju za izlazak, pa tom prilikom saznao i koliko je Hamo platio za parfeme, po čemu je shvatio i da podjela sa nanom nije bila pravedna koliko izgleda. Hamo mu mora dati dodatnih 200 KM da zadrži jezik za zubima.
Poslije toga Pipa ide na večeru sa Kristinom, a Hamo u Maskaradi sa rajom. Pipa se predstavlja Kristini kao direktor u porodičnoj firmi koja se bavi uvozom i izvozom. Hamo se rasipa u kafiću i bolji je od Pipe po tome što je on stvarno takav, jedan od onih likova koji čim zaimaju malo više, odmah sve časte.
Dotle sam došao, pa ću tu i stati sa prepričavanjem, iako bih mogao još pričati, jer priča i slijed scena su mi bili poznati i prije nego sam započeo s pisanjem.
Korist od ovog što sam ispisao, meni kao scenaristi, jeste što sam uvidio jedno slabo mjesto, jednu scenu koju treba probati drukčije, kako bi kraj ispao efektniji. U sceni kad je Pipa kod frizerke spomenu se u dijalogu neke stvari, naizgled samo usput, a kasnije, kad dođe završnica, to što je usput spomenuto će dobiti svoj poseban značaj.
Dakle, trebam se vratiti na scenu u kojoj Pipa večera s Kristinom i prepraviti je, probati da li će biti bolje ako je umjesto na večeru odvede u kino. Trenutno mislim da hoće to biti bolje, ali ne znam dok ne probam.
Nema komentara:
Objavi komentar