PROPADANJE

Nedavno mi je jedan drug dao prijedlog da kao propali pisac napišem knjigu naslova "Propadanje", u kom ću detaljno opisati kako u Bosni sve propada.

Taj drug mi je puno puta davao prijedloge za knjige, a ja sam ih uvijek slušao rado jer to su sve originalni i zanimljivi prijedlozi, i smiješni nadasve. 

Najzanimljivije od svega je sam način na koji ih drug priča.To su riječi čovjeka koji istovremeno misli i osjeća, što je rijetka govornička roba u Sarajevu ovih dana. 

Kvalitet njegovog prijedloga nije izostao ni ovaj put. 

Knjiga bi trebala započeti sa nabrajanjem svega što je u Bosni propalo: putevi, zdravstvo, školstvo, vojska, reprezentacija, kultura, vjera, policija, sve.

Zatim se sa opšteg prelazilo na pojedinačno, na primjere koji to dokazuju, a to je bilo najsmješnije od svega jer to su sve bili neki poznati ljudi. 

Kao treći dio prvog dijela "Propadanja" (u međuvremenu je to postao književni serijal), išla bi priča o meni kao propalom piscu, u kojoj bih opisao razne vrste književnih prevara,  od zablude da si ti taj do susreta sa onima koji se takvim zabludama pokušavaju okoristiti. 

I taj dio mi je bio smiješan, a i drago mi je bilo vidjeti da sam u prošlosti bio slušan puno više nego što uobičajeno mislim, jer ako sam se igdje napričao priča o povlačenju za kurac pod zastavom književnosti, to je moje Alipašino. 

Poslije ta tri dijela slijedi zaključak: da je propast u Bosni zavladala kao stil života, takoreći da kod nas nije ni poenta da uspiješ, nego da ne uspiješ, da propadneš umjesto toga. 

Iako je drug ispričao tu priču kao veoma ozbiljnu, ja sam joj se smijao puno, a na kraju me je dojmila kao neka vrsta nove filozofije, koja bi i nama, šupku Evrope, mogla priskrbiti titulu naprednog društva.

Zapisujem ovu ideju za neka bolja spisateljska vremena, koja će, nadam se, jednog dana i doći.