Danas mi je bio dug dan, pa sad i nisam baš za pisanje, ali eto, rekao sam sebi da ću napisati jedan post svaki dan, pa da održim riječ.
Mislio sam danas malo i na književnost, na književnog lika koji će biti potpuno moj, ali da može ruku pod ruku sa vrhunskim književnim likovima za koje znam.
Naumpalo mi je više njih, a najviše pažnje mi je privukao lik koji ima para i po čitav dan samo ide na kafe. Pošto mi je kao piscu slabost da smišljam krajeve, danas sam probao smisliti to i smislio sam dvije mogućnosti koje su me nasmijale.
Prva je da junak pije osmu kafu u danu i da tada, nekome, iskreno kaže: "Pijem je, ona mene pije." Meni je to tako smiješna izjava da ne mogu da se ne nasmijem čim to izgovorim. Mislim da to razumiju svi koji su ikad pretjerali s kadom, jer sve je u tih pet riječi stalo, cijeli taj sjebani osjećaj kafedžije koji je pretjerao. Mislim da se uz dobru prethistoriju može ta rečenica učiniti i ozbiljno dramatičnom.
Druga varijanta je da ukomponujem priču što sam jednom čuo, ispričao mi jedan momak, kako je išao na fakultet i čitav dan slušao predavanja bez da je išta jeo, pa otišao poslije toga na kafu. Ta ga je kafa "prestrugala", kako je rekao, od čega mu je pozlilo. Imao je dramatičan trenutak u toaletu, gdje se umivao i bezuspješno probavao povratiti, a spasio ga je ezan, uz čiji zvuk boljke prođoše. To je dramatično već i samo po sebi.
Ta bi priča mogla biti ujedno i moderna razglednica Sarajeva, s osam kafa u osam kvartova, a radnja bi se sastojala uglavnom od pozdravljanja i kratkih razgovora o junakovim novom autu. Kroz cijelu priču mora da se potencira kako junak ima para, u jednom trenutku treba da uđe u "Crvenu jabuku" i kupi za dvadeset maraka papaju, a ne kupi još za deset feninga i kesu, pa hoda s njom u ruci ulicom i kako je daleko parkirao, a papaja malo trula, procurila, naljuti se i baci je u travu.
Moguće da bi bilo ljudi koji bi se poistovjetili sa junakom okovanim u skupo i da im radnja zatim ne bi bila smiješna, već ozbiljna. Junak bi na jednoj od kafa morao ispričati kako je prije lumpovao, pio i zatvarao kafane, pa odlučio da je dosta i okrenuo se vjeri. Da to ne bi ispala priča šuplja, junaku treba da je neugodno kad god čuje ezan, a da ga uvijek čuje dok ide na sljedeću kafu.
Možda to i napišem.
Nema komentara:
Objavi komentar