U pokušaju da odgovorim na pitanje zašto čovjek čita knjige, reći ću da je to jedan od načina da se živi više. Čovjek ima tijelo, a ima i duh. Oboje se mogu kretati, ali ovo drugo puno brže i puno više od ovog prvog, pa je to karta na koju igra čovjek koji čita.
Razmišljam o tome kako je, zahvaljujući tome, i moj život postao puno bogatiji. Sjećajući se pročitanog osjećam kao da sam živio u svim tim vremenima i na svim tim mjestima, a što znam da nisam, to mi ništa ne smeta ovim osjećajima. I drago mi je da je tako, mislim da je to širina duha, pa možda i početak erudicije. U svakom slučaju, vidim u tome naznaku nečeg pozitivnog u budućnosti.
Problem s tim, nazovimo ga duhovnim bogatstvom, jeste što ono nije za svakoga. Prosti ljudi u tome često vide slabost, koja ih zna navesti na koristoljubive misli, pa kad se ne ostvari nijedna, onda budu razočarani i ljuti. Nažalost, prostih je ljudi u svako doba čovječanstva bilo puno više, i ja sam se puno puta smijao čitajući o tome kod velikih pisaca, recimo kod Manconija, kad piše kako u Italiji riječ "pjesnik" ne označava nadahnutog miljenika Muza, već nastranog i ćudljivog čovjeka, maltene luđaka. Smijao sam se takvim stvarima grohotom, dijelom što sam u tome prepoznavao univerzalnu istinu, a dijelom što se po tome vide i istinski razlozi zbog kojih prosti ljudi kroz čitavu historiju ne mogu izaći na zelenu granu.
U drugu ruku, kad se sastanu dvoje ili više duhovno bogatih ljudi, tada nastaju najljepša moguća druženja, sa duhovnom gimnastikom koja umije preći u prave vratolomije, a to istinski krijepi dušu, baš kao što je malodušnost ubija.
Samo pred duhovnim bogatašima moguće je, uz rast vlastitog ugleda, izgovoriti rečenicu: "Bog me je poštedio mnogih muka tako što me stvorio evnuhom, no moram priznati da kada sam gledao određene filmove, jeste mi znalo biti krivo što nije sam ni mač ni, ni korice." Svjetina to ne konta ili se pravi da ne konta, kako god moraju im se te stvari crtati, a to onda nije više otmjena duhovitost, nego tek otužni primitivizam.
***
Ljubav prema knjizi mora biti umjerena, inače je zaljubljenik u opasnosti da izgubi vezu s realnošću, što je uvijek opasno. Neki od najvećih književnih talenata koje sam upoznao propali su - i to kako jadno - zato što su prečitali. Život je ipak da se živi, a to je još svašta nešto pored čitanja, čitanje je tu ukras.
I ja se od toga čuvam, pazim da me ljubav prema knjizi ne omađija više nego što valja, što se povremeno ipak desi, a povremeno je i ok.
Da ne bih izašao ispod okeja, danas sam se pozabavio nečim što sam neko vrijeme odlagao, a to su kućanski poslovi. Mislim da u meni leži potencijalno pravo dobar čistač stana, jer jednom kada se dohvatim ide to meni. Ja volim pokret, volim kad mi je cijelo tijelo u pogonu, a to i jeste čišćenje. Ako još pritisneš krpom da valja i čistiš brzo, eto divnog i korisnog treninga.
Sad kad dođem kući čeka me pospremljena i čista soba, pa mi to sad drago. Sutradan ću drugu, koja je manje problematična, a kupaonicu i vece sam sinoć.
Bio sam plaćao za čišćenje, isto i za peglanje, ali sada sam čvrst u odluci da promijenim tu stvar. Lovu ću trošiti na fina jela i na skupljanje za fini auto, a kućanica ću biti ja sam sebi. Imaju li Hrvati riječ kućanik? Je li istina da u Hrvatskoj možeš dobiti novčanu nagradu za neologizme? Ako jest, i ako niko nije već poturio kućanika, onda molim da se to uvrsti u rječnik pod moje autorstvo. Može i kućnik što se mene tiče.
Naumpada mi danas čitav dan jedna sasvim mahnita ideja, a to je da u stanu napravim svoj mali skejt spot, mali boksić za naučiti kombo trikove preko zime. Moglo bi se to napraviti, linija od ulaznih do balkonskih vrata je dovoljno duga, ali bojim se ako to uradim da će me komšiluk linčovati. A volio bih ja to puno da imam, nije da ne bih, i sigurno ne bih bio lijen vježbati, no o tom potom. Možda ipak ne u stanu, ali negdje drugo, zašto da ne? Na to treba potrošiti lovu, a peglu i praška uzeti u vlastite ruke i uraditi to srcem, bolje od plaćenika.
Pošto sam danas bio tako vrijedan, nagradio sam se skejtanjem na dnevnom svjetlu, opalio sam nekih dva i po sata i nisam bio loš. Boli to ljude kurac, znam, ali istina je jedna velika da sada skejtam ljepše nego ikad, pa bih zato volio i taj boksić u stanu, da savladam noseblunt i te zajebancije koje kad znaš, život ti ipak bude ljepši.
Čistača sam nagradio skejtanjem, a skejtera ručkom u Crvenoj jabuci. Još jedan znak da sam bio vrijedan je i taj što sam pojeo baš puno, možda i kilu i po hrane. Drago meni to bude, jer sve dok imam taj Gargantuovski apetit nekako znam da sam zdrav, a debel nisam zato što sam skejter.
Sad opet pijem kafu, pa koji đir s komšijama, pa kupanje i čista soba, čista posteljina, i uz to dobra knjiga, a sutra slobodan dan.
A imam i novi zvučnik, i volju za glasnim slušanjem muzike. Biće lijepa noć.
Nema komentara:
Objavi komentar