1.
Tog jutra Daks Glumski se probudio rano i u posebnom raspoloženju, jer bio je to dan njegovog ponovnog rođenja.
Obučen u crveni svileni kimono, sa čijih je leđa svjetlucao izvijen zlatni zmaj, izašao je mladi junak na prostranu terasu svoje moćne hacijende, sagrađene na vrhu brda s kog pogled puca na čitav grad, i udahnuvši na nos puna pluća vazduha, obogaćenog notama svakojakog baštenskog cvijeća, izjavio: "Ah, dan je kao stvoren za roditi se ponovo!"
Čim je to izgovorio, iza leđa mu se javi mekan i ponešto unjkav glas batlera Mehe, koji nazva dobro jutro još uvijek u bijeloj satenskoj pidžami, ali je u rukama već držao srebrenu tacnu sa koje su se pušili vrući čaj i kajgana, doručak mladog gospodara.
Odzdravljajući vjernom Mehi, Daks sjede za sto od polirane orahovine i sačeka da bude poslužen, pa navali sa apetitom mladog lava, na veliku Mehinu radost jer je on mladog gospodara volio iskreno kao sina.
Završavajući sa doručkom, Daks zbaci sa ramena kimono, otkrivajući svoje vitko i dobro razvijeno tijelo, na kom se mišići vide tako da se može učiti anatomija. U tri koraka nađe se na širokoj ogradi terase, gdje zasta kratko prije nego se odrazi visoko u zrak i u savršenoj lasti preleti put do mirne vode, čiji glasni pljusak odzvoni kao znak ostalim ukućanima da je gospodar ustao i da počinje taj dan.
Svi oni, kućne pomoćnice, kuharica, vrtlar i obezbjeđenje, ukazaše se tada negdje oko bazena, da budu pri ruci i da vide kako se kupa slavni Daks Glumski, što u čisto estetskom smislu nipošto nije bilo za odbaciti.
Nešto poslije, besprijekorno počešljan i u fraku, kraj bazena se pojavio i Meho, sa debelim zelenim Armanijevim bade mantilom na ofingeru i čašom svježe iscijeđene narandže na tacni. "Prvoklasan kraul!', uskliknuo je Meho kad je Glumski najzad izašao iz vode, koji eksira đus i reče: "Znam."
Tačno u osam časova na kapiji hacijende pojavio se ekstravagantni automobil kreatora Haljimija, drečavo rozi Mercedes sa vratima što se otvaraju ka gore. Haljimi parkira pokraj fontane i izađe iz u odijelu na rozu kocku, sa naočalama čija stakla dopiru do pola čela i do kraja nosa, pa iz gepeka izvadi futrolu okačenu na ofinger. Vrata na gepeku zatvoriše se sama, na dugme, i gojazna Haljimijeva pojava krenu preko parka sa mišlju kako je Glumski široke ruke kada mu se nešto posebno svidi.
Odijelo od najboljeg holandskog platna, u zagasitoj ljubičastoj boji i skrojeno da stoji kao saliveno, to je bilo tačno ono što je Glumski tražio i Haljimi se kući vratio sa torbicom prepunom para, koja nije loše stajala njegovoj korpulentnoj pojavi.
U devet sati tu su bili frizer, kozmetičar i pediker, koji se s vrata baciše na posao i kroz sat vremena uljepšaše Daksa tako da izgledom ne samo što nije zaostajao za holivudskim glumcima A kategorije, već ih je u mnogim segmentima i nadmašio. Kad je poslije toga obukao odijelo i izašao u salon da ga vidi kućna čeljad, pobrao je aplauz i ovacije, a u Mehinim očima i suze, jer kako rekosmo, on je na Glumskog gledao kao na sina. Da li su te suze poslužile batleru kao povećala, ili je to bio batlerski instinkt, tek Meho priđe i sa Daksovog ramena ukloni jedan mali končić, učinivši ga tako besprijekornim.
Gosti stadoše pristizati oko pola jedanaest. Prvi dođe kum Kemo, u bijelom odijelu na crvene pruge, sa sobom donese luksuzni aranžman iz cvjećare, crvene ruže u staklenoj kutiji, unutar kojih je bijelim ružama bilo ispisano † DAKS †. Svi se iskupiše da vide kumov poklon, pred kojim dođe do još jednog spontanog aplauza, na šta Kemo izvadi top para i stade s njega skidati stoje za poslugu, koja ih stade prihvatati sa riječima: "Ma nemoj kume…"
Magdalena, jedna od kućnih pomoćnica i Kemina vatrena simpatija, primi u svoju dugu i elegantnu ruku, sa čijih prstiju su stršili po dva centimetra dugi i kao ruže crveni nokti, polovinu spomenutog topa, što je bila cifra ravna godišnjoj plati državnog službenika koji razmišlja o tome da ima kućnu pomoćnicu i probava sa oglasima u kojima traži ženu koja bi, za platu od 350 KM, radila šest dana u sedmici po četiri sata.
Gloria, druga kućna pomoćnica, ne manje lijepa i zgodna od Magdalene, priđe tada Kemi i sa medom na usnama da se uvija poput zmije, hvaleći Kemine profil i odijelo, ali uzalud jer je Kemino srce bilo vjerno, a što mu je ruka pri tome završila na Glorijinoj stražnjici, to je bilo refleksno i nehotice.
Kad je došao Daks, koji je bio u toaletu, Kemo mu prilikom pozdravljanja i ljubljenja šapnu u uho: "Sve je na svom mjestu.", na šta Glumski jedva primjetno klimnu glavom i ode da dočeka nove goste, gradonačelnicu sa mužem i još nekolike važne ljude iz gradskog vijeća, za kojima su već pristizali i predstavnici profesionalnog sporta i estrade.
Nešto poslije jedanaest, u otvorenoj kočiji bijeloj kao snijeg, vučenoj pomoću četiri prekrasna bijela konja, stigao je i sam biskup Antonio, koji je u društvima kao što je ovo tražio da ga se zove Toni. Iz poštovanja prema svetosti Tonijevog položaja, Glumski priđe i sam dade biskupu ruku da mu pomogne izaći iz kola, a ovaj, iako je bio tek na početku četrdesetih, umjede prihvatiti istu poput drhtavog starca, držeći da to njegovom statusu pristaje bolje od potpune samostalnosti.
U trenutku kad se biskup i Glumski izljubiše u kumovim rukama opali skupocjen šampanjac, ogromna flaša od četiri i po litra, prva od njih stotinu što će opaliti taj dan. Da je riječ o kući u kojoj takvi prizori nisu rijetkost vidjelo se po načinu na koji su Glorija i Magdalena hvatale široki mlaz što je izbijao između Keminih nogu u čaše od kristala, čineći to tako da svaka bude jednako napunjena i bez da se prospe jedna jedina kap.
Kad se čaše raspodijeliše među gostima, zdravicu održa biskup Toni, koji pripomenu kako je ovo jedan od najznačajnijih dana u povijesti katoličke crkve uopće, napose u Bosni, pa zareda hvale Glumskom kao da je isti vezir u osmansko doba, a kad završi, riječ uze sam Glumski i ovde-onde upotpuni hvalu, ne libeći se da je papreno začini.
Kad je i on završio čitav skup udari u dugotrajan aplauz, a veselje kumovo ode tako daleko da uhvati Magdalenu za noge i podiže je visoko u zrak, tako da mu se obraz nađe pripijen na onu tromeđu između nogu i trupa koju stari pjesnici nazivahu još i Venerinim brijegom.
Poslije toga bilo je vrijeme polasku, i zvanice se stadoše razvrstavati po voznom parku, u kom je dominantna marka za ovaj dan bio Rolls Royce. Glumski i kum, i sa kumom Magdalena, čiji je izraz lica bio donjom polovinom široko nasmijan, a gornjom stravično uplašen, sjedoše sa biskupom, koji se na brzu ruku snađe i posadi njih dvojicu na klupu prekoputa, a Magdalenu do sebe, čiju lijepu ruku ne htjede pustiti ni kad je sjela, što primijeti kum Kemo Mali, i u sebi pomisli: “Eh, da samo nisi sveti otac!”
Nema komentara:
Objavi komentar