Jutros sam promijenio kafić za jutarnju kafu, a iz razloga što se u starom skupljaju rakijaši od samog jutra, koji te prvo horski navrate na jednu, onda ti samo rakije stižu.
Juče sam zbog toga, umjesto na posao, pošao na prvu ovogodišnju topless vožnju, preciznije toples sa jaknom, u čemu sam uživao jako, ali me poslije jest grizla savjest što sam tako neodgovoran.
Noge mi se još nisu odmorile od subote, a mislim da me još nisu sasvim prošli ni uboji od pada na hrđavom spotu.
Nadam se da će mi danas biti plata. Završio sam konačno sve papire, ali moram dati još tri stoje, hoću da ih dam jer sam toliko izjebao agenta, a i volim se rješavati dugova što je moguće prije.
Maloprije sam gledao, nije još bila. Moguće i da ne bude danas, nego sutra, ali ono što je dobro jest što imam lovu za hranu, za one stvari koje sam pod tim podrazumijevam, a to jest crveno meso plus dodatci.
Kupiću kilu svinjskog buta, ako ga nađem, ako ne onda ću vidjeti šta juneće. Uz to ću jesti povrće iz kesice, svježu šarenu salatu, mladi i jeftini proteinski sir, a za desert jabuke krimsonke sa bonita bananama, u šta moguće dodam i voćni jogurt, iako je to jedna šećerana koje se treba riješiti; puno volim kolu u limenci i to je dosta šećerane, meni trebaju stvari druge.
Imam želju, a uskoro će se stvoriti i podesne vremenske prilike, da po Sergeja idem skejtom umjesto tramvajem. Na taj način ću učiniti sebi dvostruko dobro, početi dan treningom, te izbjeći neugodnosti jutarnje gužve, koja je tolika da se moraš dovesti u sardinin položaj u tramvaju.
S tim u vezi, trebao bih ustajati pola sata ranije, kako i ta prva vožnja ne bi bila u bjesomučnom, već u srednjem tempu, onom s kojim mogu tjerati čitav dan bez da ijednom osjetim potrebu za odmorom.
To je za vozanje, a i za trikove se valja nekako preorganizovati, negdje ih smjestiti tako da i to može svaki dan, jer u trenutnom rasporedu taj mi dio nije obezbijeđen onako kako bih ja, već ostavljen da visi i ulijeće kad god može. Ne sviđa mi se to, i to bi se moglo posmatrati kao neodgovornost prema poslu.
Jako je bitno, da ne kažem najbitnije od svega, da budem onaj koji na skejtu demonstrira vještinu, a s obzirom da sve to ide preko socijalnih mreža, neophodno je da se vještina stalno razvija i mijenja, kako ne bih postao dosadan za one što me kao skejtera vole.
Zatim, vrlo je važno pokazivati svijetu, pri čemu mislim na doslovno svaki izlazak, šta je to skejtbording, da je to nešto što počinje odmah iza glavnih vrata, cijeli grad da je jedan veliki teren za skejt.
I pisati moram brže, završavati ove tekstove prije 22 sata, jer poslije toga sam misaono prilično mrtav, pa bolje mi je da tada da čitam, da upijam kad već ne mogu iscijediti.
Ali sad najprije na posao.
***
Vrijeme je moj najtanji, najslabiji resurs, onaj zbog kog svaki dan nisam u stanju održati sve svoje date riječi, izgovorene u trenutku dok vrijeme još nije počelo teći, kad se čini da ga ima dovoljno.
Htio sam srediti posao tako brzo da mogu stići i do Merkatora, ali na kraju me evo gdje žurim kako bih izveo malog Bibca, a registracija i hrana će morati čekati neki zgodniji termin.
Kad dođem na posao glavno je odmah napasti inventuru i prebrojati što je više moguće. Trebao bi to raditi i kolega, ali je on čovjek težak, a u kokuzluku praktično nemoguć, sav uronjen u misli o tome kako je čitav svijet protiv njega, što često spadne na mene jedinog.
Juče mi je rekao: “A kako bi tebi bilo da radiš na mjestu gdje je menadžer sat vremena tu, sat vremena negdje drugo, nikad se ne zna?”
Nadam se i zato da će plata ipak biti danas, da se malo relaksira atmosfera, pa da i kolega broji, a i da pokrenem više tu završnicu za auto, s kojim mogu odmah poslije posla, kad nema gužve, juriti na session i početi s njim već u 20 i 15.
Uz jutarnji rajd, to bi moglo izaći na tri sata treninga dnevno, a to bi se uz hranu što je jedem u konačnici trebalo odraziti na moje tijelo, da postane snažnije, pokretljivije i izdržljivije.
***
Biće to još jedna inventura bez previše smisla, ali definitivno posljednja takva, a već ona sa kraja godine će biti prava, poslije čega će i naš sistem doživjeti velika poboljšanja.
Mogla su ta poboljšanja stići i puno ranije, ali kao što rekoh, slušao sam one koji ne znaju, a samo zato što predstavljaju funkcije koje bi to morale znati.
Želim ovdje pohvaliti Krisa, koji je i danas pokazao da je pravi lider, tako što je došao i sam poveo brojanje, poslije čega su se svi uključili, tako da ćemo ga danas i završiti.
To je potpuno drugačije nego kad ja sam brojim, a drugi sjede i razmišljaju, pa onda meni pitanja postavljaju, koji u sebi brojim i to mi onda baš šteti, pa me tako i ljuti.
Nisam predao za registraciju, ali sam dobio platu. Ostaviću je neka prenoći, a želim joj od srca da potraje do iduće.
***
Završeno i brojanje, sutra još malo nekih finesa i onda je na potezu računovođa. Opet nije tako strašno kao što mi je izgledalo, pa ni ono moje inventurisanje otprije neće biti sasvim beskorisno, jer u njemu su zapisane mnoge greške.
Uspio sam čitati i arapsko osvojenje Iraka i Perzije, kako su Arapi za kratko vrijeme stvorili državu Aleksandrove veličine, došli i do Indije.
Žao mi nešto bi što izgubiše Perzijanci, rekao bih možda i najotmjeniji bijeli ljudi što postoje. Sad mi je malo jasnije i što su Iranci tako drukčiji od svih, izgledom, kulturom i svime, pa i islamom, jer oni nisu semitski ljudi, nego arijevski, ono što je u svojoj grandioznoj bijedi za sebe htio ukrasti i Hitler.
Naštimao sam da poslije posla odmah idem na skejt. Ne osjećam se suviše raspoloženo ni snažno, ali baš zato i hoću da idem, a i sutra bih radije probao sa običnim svojim skejtom, koji na Dragoncima piči skoro kao Penny, ponekad i brže jer na njemu imam bolju kontrolu i više sam smion.
Nema zajebancije, mora da se trenira svaki dan i svaki dan da se jede kao konj.
A i velike sam pare dao za ovaj sada skejt, pet glavića je u njemu, pa red je da iskoristim skupo stečena poboljšanja i unaprijedim se kao skejter.
Ubio me posao danas, oba su bila veoma intenzivna, oči mi se same sklapaju čim se smirim. Želim naučiti sve jebene slajdove i grajndove, prestar sam da to ne bih znao.
Večeras ću početi, od fiftare pa dalje, s kraja na kraj ledža.
Ali nešto mi nekakvo nezadovoljstvo stoji u duši.
Mora da sam se ponovo iscrpio. Jesam sigurno, vidi se i po apetitu to, koji nikako da me prođe.
Strah me da nisam doživio kakav poremećaj metabolizma? Maloprije pojeo sirnicu i kroasan, a pite mi još padaju na pamet.
Nikakav sam pisac, ništa mi nije zanosno, ni makar samo lijepo, ili samo pristojno.
Jedino mi se ne može odbiti pera da ga maštrafim svaki dan, drugi ljudi ne gledaju u tiktok koliko ja u ove svoje elektronske dokumente, a to nije gledanje mirno, već radno, raste spis i deblja se iz dana u dan.
Bože zašto živim tako očajan lajf?
***
Čekam tramvaj da me vozi na spot. Noge mi nisu dobre, zbog čega nisam siguran ni da je ovo pravi potez, ali vidjećemo sve na licu mjesta - možda baš ispadne ekstra seška?
Žao mi je mladih ljudi koji u ovoj lopovskoj i prevarantskoj zemlji ne mogu zaraditi za osnovno, pa idu zbog toga raditi gdje bilo na Zapad.
Otišla je i moja prijateljica, koja u svakom svom pismu između redova piše kako je usamljena i sama, dok o vehementnosti njemačkog stila rada govori otvoreno, žali se iz dana u dan da neće to moći izdržati.
***
Moje slabe noge nisu bile u stanju voziti kako treba i to mi je sjebalo ovaj dan do kraja.
Sve je tako dosadno i jadno, počevši od ovog bloga pa nadalje.
Malo publike što sam je osvojio opteretilo me opet na nezdravi način, nabilo mi pritisak da ovo pisanje ima veći značaj nego što stvarno ima, ponovo kao da ja tu nešto moram.
Moram se nekako preorganizovati i kao pisac, ali kako? Samo ovo mi je dostupno, moja mala i besplatna margina, moj psiholog i moderni roman.
Moderni, jer za staromodni vjerovatni nikada više neću imati uslova. .
“Pisao je i skejtao baš puno, ali i jedno i drugo baš loše, kurcu nije valjalo”, molim neka neko kaže na mom pogrebu.
Nema komentara:
Objavi komentar