Smiješno mi je kad ljudi mojih godina navuku neku masku, pa idu po svijetu tražeći nekog ko će se uhvatiti na masku, nesvjesni da se s tim nesreća ne izbjegava, već samo odlaže za kasnije, kad je gore.
Ono što je s njima interesantno - preko maske otkriti pravo lice i njemu se obratiti, imenovati ga tačno i gledati kako maska pada, a ostaje mali postiđeni čovjek, spreman da šmugne u prvu rupu kao gušter.
Možda ne bi bilo loše dati tu osobinu nekom od mojih dramskih likova? Najmlađi brat bi mogao dobiti tu karakterizaciju - on je kao opasan, zapravo potpuno bezazlen; treba to ismijati javno, jer ružno je i prevarantski, a raširilo se tako da je maltene postalo normalno, oni koji takve stvari puše zahtijevaju da i drugi tako rade, pa treba nekako djelovati.
Inače je ovo posljednji dan trećeg spisateljskog mjeseca, pa mi to sad puno drago, osvrnuti se iza sebe i vidjeti doslovno svaki ispisani dan, svoj budući debeli roman, koji će meni samom biti interesantan - i sada je, više puta sam ga otvarao nasumice i bogme sam se znao fino iznenaditi, pa i nasmijati ili rastužiti, razgaliti.
Sad ću započeti dramski dokument. To me sada ispunjava velikim optimizmom: napisaću odličnu komediju, koja će mi priskrbiti mogućnost da u budućnosti od toga živim, baveći se isključivo književnim stvaralaštvom.
Tada ću i ja postići svoj konačan oblik, a kako to nije mala stvar, to mi sada dolazi logično da vremena treba više, tamo negdje do četrdesete možda.
Još tri godine spartanstva, ali ništa je to za mene, pussy smoke.
***
E ovo je bio fin dan, zauzet bivanjem u gostima za Bajram. Jeo sam hranu koju su drugi ljudi pripremili i poslužili, a uz to smo i fino razgovarali, pa me to ispunilo toplinom.
Ne mogu da se sjetim što sam danas napisao u prvom dijelu bloga to što sam napisao? Neko me je inspirisao, ali ne znam ko, a ne znam ni što sam rekao da to treba dati u karakteristiku najmlađeg brata.
Uglavnom, najmlađi brat u drami neće biti takav, jer sad imam drugi, bolji plan za njega. Možda bi srednji brat mogao biti taj?
Sergej nije bio kod dede i nane danas - samo njegova bajramska fotka, na kojoj je s novom frizurom.
I ja imam novu frizuru, pa sam htio da me dijete vidi, da se ujutru ne prepadne.
Legao bih zbog toga sa spavam, ali sam se prejeo i prepio kafe, tako da se osjećam i budno i jako, pa idem jedan krug skejtićem.
Sve je mokro i nije pametno to probavati večeras, ali eto imam želju probati svoje rukavice za slajdanje.
Kontam niz Aneks u one krivine, da vidim baš šta će biti…
A kad dođem kući staviću još tri replike u dramu, pa dovršavati propast Umejadske dinastije.
***
Kako sam i rekao, da nije ovo noć za rukavice te, tako je stvarno i bilo - da ih nisam imao, da nisam ruke uopšte na pod spuštao, možda bih nekako i prošao zmiju oko kotlovnice na Otoci, a ovako su me zajebale rukavice, tako da sam umjesto na točkovima proslajdao na bulji, a niz potočić dubok do 3mm, što je sasvim dovoljno da ti protopi tole i gaće.
Prije nego ću poći skinuo sam pantalone bajramske, koje su svakako za pranje jer su se pokapale, pa obukao čiste samtane, od samta krupnog, koji je upio potočić kao neki truleks. To je bilo nepromišljeno odijevanje, kod kog me makar tješi da je plod nepromišljene odluke uopšteno - nemam pamet, al’ imam stil.
Oboružan naknadnom pameću i s gaćama novim, slatko sam se nasmijao kada sam, sročio sebi ovu rečenicu:
“Vidjevši da pada kiša i da se ulica jako sjaji, Boris obuče čiste pantalone i odluči da ide voziti skejt.”
Mislim da je to jedna prava književna rečenica, jer sve je u njoj: atmosfera, lik, akcija, njegova psiha, te nagovještaj uzbudljive radnje.
Nemam sada vremena pisati pripovijesti takve, ali u stihove sam zapisao:
Mislio sam da se sa ovime koči,
zato usred noći bulja mi se smoči.
Mjesto da kući u toplom pijem hladne kole,
ja vani na guzove gole furam mokre tole.
Nema komentara:
Objavi komentar