PROPAST IZ SARAJEVA

Izdavačko preduzeće “Propast” iz Sarajeva osnovano je sa idejom da stoji na uslugu propalim piscima i spisateljicama, prvenstveno lokalnim, a zatim i iz ostatka BiH. 

Ono novo što “Propast” donosi na lokalnu književnu scenu, jeste mogućnost književnog propadanja po jeftinijoj cijeni, a na štetu one pokondirenosti koja lokalnu književnu scenu čini tako najgorom na svijetu. 

Osnivač i glavni urednik “Propasti”, gospodin Propadalo, i sam je pisac s dugogodišnjim iskustvom propasti, koji otuda vjeruje da razumije potrebe onih koji život svoj uništavaju predanim književnim radom, za koji je interes u društvu ravan nuli. 

“Glavna razlika između uspješnog i propalog pisca”, objasnio je g. Propadalo za naš blog, “jeste u količini publike. Propali pisci je najčešće nemaju nikako, a zauvijek ne koliko treba da se ide u izdavanje sa štamparijom, jer to propalim piscima samo bezveze troši novce, kojih oni tradicionalno nemaju, a zatim i životni prostor, koji postane opterećen za pakete nerasprodanih knjiga, za njihov napadni industrijski miris.”

Gospodin Propadalo podijelio je sa nama i detalje u vezi sa onim što Propast nudi:

“S tim u vezi, mogu reći da sam ponosan na naše izdavačke programe: osnovni Duet, srednji Trio i najveći Funf Sterne Deluxe. 

Što se tiče Dueta, za njega bez ustezanja mogu reći da predstavlja revoluciju u okvirima bh. izdavaštva. Riječ je o dualističkom izdavačkom konceptu, sa knjigom kućanicom i knjigom putnicom, od kojih je jedna za u kuću, a druga za posuđivanje. Sa cijenom od samo 50 KM po izdanju, Duet širom otvara kapije domaće književnosti doslovno za sve.

Drugi program, Trio, razlikuje se od osnovnog tako što uz knjigu kućanicu dođu još dvije putnice (75 KM), dok naš premium program Funf Sterne Deluxe nudi isto kao prethodna dva, samo uz četiri knjige putnice (100 KM).

Sa ovim programima u Propasti vjerujemo da smo ponudili tačno ono što propalim bh. književnicima treba, a to su jeftine cijene u kombinaciji sa robom čija je zapremina zanemariva, te kao takva neće narušiti ni kvadraturu, ni miris doma.

Dodatna pogodnost Propasti je taj što ona ima vlastitu mrežu štampara, raspršenih skoro do u svako naselje u gradu, zbog čega ono malo ali sasvim dovoljno knjiga što ih nudimo u našim programima nije potrebno ni nosati daleko.”, istakao je g. Propadalo u završnici razgovora. 

Prva knjiga u izdanju sarajevske Propasti nosi naslov “Komparativna književnost”, a njen autor je naš najpoznatiji propali pisac mlađe generacije, gospodin Boris Lalić. 

 

NEKROLOG KOBRI

U posljednje dvije godine, osim običnog, puno sam vozio i tzv. surfskejt, posebnu vrstu skejta o kojoj sam pisao i ranije na ovom blogu.

Na to sam se navukao sasvim slučajno: kolega s posla kupio kćerci, pa ja prvo malo od njih posuđivao i onda mi se dopalo toliko da sam kupio djevojčici role u zamjenu. 

Tako je u moj život ušla Kobra, mali crni australijski surfskejt, moja vjerna saveznica u borbi sa svakodnevnicom, naprava koja mi je omogućila da istovremeno brže svršavam poslove, treniram i uživam u životu. 

Nisam ni znao da toliko volim surfati ulicama svog grada, koje su mi otuda postale još bliže i draže. Kobra ima velike točkove na malim osovinama, te malu dasku sa sasvim malim nosićem, na kom je nevidljiva upravljačka konzola, tačke koje valja pritisnuti za lijevo ili desno.

Uz to sve Kobrica ima i solidan kicktail, pa uz minimum wallride znanja lako prelazi mnoge prepreke na sasvim cool način - ona ih ne preskače, nego prelazi, vozi po njima kao da i nisu prepreke, nego dio etapa. 

Na Kobri sam isprobao i jednu sasvim novu stvar, a to je prirodno skejtanje u šumi, koje nije bilo nemoguće na terenima strmim, ako je tlo suho hvatala je solidne brzine, dok je niz stijenje razbacano po obroncima Trebevića i Crepoljskog letila tako da sam se osjećao kao neki gušter. 

Dugo sam probavao usavršiti sa njom ollie, ali nije išlo - vidi se da nije nemoguće, samo ja se nisam mogao navići da dižem noge u tako strmu raketu, uspio  slučajno nekoliko puta. 

Ollie ne, ali pop-shoveit i treflip su mi išli s Kobricom puno bolje, ali nisam ni njih doveo da mogu kad hoću, iako ih jeste bilo maestralnih - valjda mala daska, pa kad se sve utrefi ispravno leti nebu pod oblake, kao da sam na skejt filmu. 

Siguran sam da bez Kobre ne bih mogao biti tako efikasan u prethodne dvije godine, posebno u dane kada mi je van stroja bilo auto. Otprilike je njena brzina jednaka brzini javnog prevoza kad nije gužva, a ono s čim nadmašuje sve jeste mogućnost da prolazi gdje god ima najmanje 30 cm širine, zbog čega se mogu s njom zavlačiti i u groblje ako želim. 

Kobra je zaslužna i što sada vozim skejt, ako mi se baš puno vozi, i po kiši. S njom sam se odvažio probati to i zatim vidio da se može, da zna to biti opuštajuće. 

Od danas Kobre više nema. Na svom posljednjem putovanju odvezla me do groblja Bare, a u povratku sam stao kod Holiday Inn-a da uradim koji flip. Jedan treflip uspio je odlično, a kad sam ga probao reprizirati, promašio sam u doskoku šarafe, sletio na sredinu i slomio već odavno načetu dasku. 

Vrijeme je za novi surfskejt i to je ono što je u svemu tome lijepo. Kobru je inače proizveo Globe, a sada kontam probati malo veći Santa Cruz, s kojim bih trebalo da mogu i skakati, a onda ću postati još efikasniji i brži. 

Nadam se i da će vremenom surfskejt scena zaživjeti malo bolje u Sarajevu, jer sada sam na njoj, čini mi se, ja sam. Jako je zabavno, a može biti i veoma korisno. 

Drugi put ću vam pisati više o neslućenim surfskejt zabavama, koje su zapravo razlog zašto sam toliko zavolio i taj tip skejta.

Žao mi je Kobrice, ali sam u isto vrijeme i ponosan na nju: umrla je ispunjavajući svoju višu svrhu. 

Neka tako umrem i ja, s perom u ruci, nad nekom ogromnom debelom teketinom po kojoj se piše ležeći.